Bu ¯denja u novije doba
367
ušutkuje glas Svetoga Duha i odvaja ˇcovjeka od Boga. Grijeh je
prestupanje zakona, a “koji god griješi (prestupa zakon), ne vidje ga
niti ga pozna” (1. Ivanova 3, 6.) Iako Ivan u tvojim poslanicama tako
opširno govori o ljubavi, on se ipak ne ustruˇcava da otkrije pravi
karakter onih koji tvrde da su sveti, a žive u prijestupu božanskog
zakona. “Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovih ne drži,
laža je, i u njemu istine nema; a koji drži rijeˇc njegovu, u njemu je
zaista ljubav Božja savršena; po tom poznajemo da smo u njemu.” 1.
Ivanova 2, 4. 5. Ovdje je kamen probe svake ˇcovjekove vjere. Mi ne
možemo nijednoga ˇcovjeka smatrati svetim dok ga nismo izmjerili
jedinim božanskim mjerilom svetosti na nebu i na zemlji. Ako ljudi
ne priznaju važnost moralnog zakona, ako omalovažavaju Božje
zapovijesti i olako ih uzimaju, ako prestupaju ma i najmanju od ovih
zapovijesti, i tako uˇce druge, Bog ´ce ih smatrati nedostojnima, i onda
možemo znati da je njihovo tvr ¯denje da su sveti neosnovano.
Onaj koji tvrdi da je bez grijeha, time dokazuje da je daleko
od svetosti. On nema pravoga pojma o Božjoj neizmjernoj ˇcistoti
i svetosti i o onome što treba da postanu oni koji žele da budu u
suglasnosti sa Njegovim karakterom; on nema pravoga pojma o
ˇcistoti i uzvišenoj nježnosti Isusovoj, a ni o zlo´ci grijeha, i zato on
smatra samog sebe svetim. Što je dalje od Krista, što su netaˇcniji
njegovi pojmovi o karakteru i Božjim zahtjevima, to ´ce u svojim
oˇcima izgledati pravedniji.
Posve´cenje koje istiˇce Sveto pismo obuhvata cijelo bi´ce — duh,
dušu i tijelo. Pavao se molio za Solunjane da se cio njihov “duh i
duša i tijelo saˇcuvaju bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa
Krista”. (1. Solunjanima 5, 23.) Na drugom mjestu on piše vjernima:
“
Molim vas, dakle, bra´co, milosti Božje radi, da date tjelesa svoja
u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu.” Ri- mljanima 12, 1. U vrijeme
[385]
staroga Izraela svaka žrtva koja se prinosila Gospodu bila je pažljivo
ispitana. Ako se pronašla bilo kakva mana na životinji za žrtvu,
ona je bila odbijena, jer je Bog odredio da žrtva mora biti “bez
mane”. Tako je krš´canima nare ¯deno da dadu svoja tijela u “žrtvu
živu, svetu, ugodnu Bogu”. Da bi to mogli ˇciniti, sve njihove snage
moraju da budu saˇcuvane u najboljem stanju. Svaki postupak koji
slabi ˇcovjekovu tjelesnu ili duševnu snagu onesposobljava ga za
službu njegovom Stvoritelju. Može li Bogu biti ugodno kada mu
žrtvujemo nešto što nije najbolje? Krist je rekao: “Ljubi Gospoda
