330
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
crkva, koja nema mane ni mrštine, ili takoga ˇcega”. (Efežanima 5,
27.)
Ona ´ce se onda pojaviti “kao zora, lijepa kao mjesec, ˇcista kao
sunce, strašna kao vojska sa zastavama”. (Pjesma nad pjesmama 6,
9.)
Osim Gospodnjeg dolaska u njegov hram, prorok Malahija pro-
riˇce i njegov drugi dolazak da izvrši sud ovim rijeˇcima: “I do´ci ´cu k
vama na sud, i bio ´cu brz svjedok protiv vraˇcara i protiv preljubo-
ˇcinaca, i protiv onih koji se kunu krivo, i protiv onih koji zakidaju
najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo ˇcine i ne boje
se mene, veli Gospod nad vojskama.” Malahija 3, 5. Juda upu´cuje
na isti prizor kada kaže: “Gle, ide Gospod sa hiljadama svetih an-
¯dela svojih da uˇcini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva
njihova bezbožna djela kojima bezbožnost ˇciniše, i za sve ružne
rijeˇci njihove koje bezbožni grešnici govoraše na nj.” Juda 14, 13.
Ovaj dolazak i dolazak Gospodnji u njegov hram dva su odre ¯dena i
sasvim razliˇcita doga ¯daja.
Dolazak Krista kao našega Poglavara sve´ceniˇckog u svetinju nad
svetinjama da oˇcisti svetinju, predskazan u Danijelu 8, 14; dolazak
Sina ˇcovjeˇcjega k Starcu, opisan u Danijelu 7, 13; i dolazak Gos-
podnji u njegov hram, proreˇcen u Malahiji — sve to su opisi jednog
istog doga ¯daja; taj doga ¯daj predstavljen je i ženikovim dolaskom na
svadbu, kao što je to opisao Krist u priˇci o deset djevojaka u Matej
25
glavi.
U ljeto i jesen 1844. godine objavljivala se vijest: “Eto ženika
gdje ide!” Tada su se pojavile dvije grupe ljudi, predstavljene mu-
drim i ludim djevojkama — prva grupa, koja je sa radoš´cu oˇcekivala
dolazak Gospodnji i ozbiljno se pripremala da .ga doˇceka, i druga
grupa, koja se pod utjecajem straha, gonjena nagonom, zadovoljila
teorijom istine, ali joj je nedostajalo Božje milosti. U priˇci, kad je
ženik došao, “gotove u ¯doše s njim na svadbu”. Ovdje pomenuti že-
nikov dolazak dogodio se prije svadbe. Svadba predstavlja Kristovo
preuzimanje njegovog carstva. Sveti grad, Novi Jeruzalem, koji je
glavni grad carstva, nazvan je “nevjesta, Jagnjetova žena”. An ¯deo
je rekao Ivanu: “Hodi da ti pokažem nevjestu, Jagnjetovu ženu!”
“
I odvede me u duhu”, kaže prorok, “i pokaza mi grad veliki, sveti
[347]
Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga.” Otkrivenje 21, 9. 10. Prema
tome oˇcigledno je da nevjesta predstavlja sveti grad, a djevojke koje
izlaze ženiku na susret predstavljaju crkvu. Prema Otkrivenju, Božja
