316
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
po volji moje duše. A mi, bra´co, nismo od onih koji odstupaju na
pogibao, nego od onih koji vjeruju da spasu duše.” Jevrejima 10,
35-39.
Da je ova opomena upu´cena crkvi u posljednjim danima, jasno
se vidi iz rijeˇci koje ukazuju na blizinu Gospodnjeg dolaska: “Jer još
malo, vrlo malo, pa ´ce do´ci onaj koji treba da do ¯de, i ne´ce odocniti.”
Iz ovoga jasno proistiˇce da je trebalo biti neko prividno zakašnjenje,
i da Gospod naizgled oklijeva sa svojim dolaskom. Ova pouka vrlo
dobro odgovara iskustvu adventista u ono vrijeme. Oni kojima su
upu´cene ove rijeˇci, bili su u opasnosti da dožive brodolom svoje
vjere. Oni su ˇcinili Božju volju, predavši se vodstvu njegovoga
Duha i njegove Rijeˇci, ali nisu mogli shvatiti njegovu namjeru u
svome prošlom iskustvu, niti vidjeti put pred sobom, i zato su bili u
iskušenju da posumnjaju da li ih je zaista Bog vodio. Na to vrijeme
odnosile su se rijeˇci: “A pravednik živjet ´ce od vjere.” Kada je jasna
svjetlost “pono´cnog pokliˇca” zasvijetlila na njihovom putu, i kad su,
otpeˇcativši proroˇcanstvo, vidjeli da se brzo ispunjavaju znaci koji
su im govorili o skorom Kristovom dolasku, živjeli su zaista kao da
gledaju Kristov dolazak. Ali sada, slomljeni neispunjenim nadama,
mogli su se održati samo vjerom u Boga i njegovu Rijeˇc. Svijet koji
se rugao govorio je: “Prevareni ste! Napustite svoju vjeru, i recite
da je adventni pokret bio od sotone.” Ali Božja Rijeˇc je govorila:
“
Ako li odstupi, ne´ce biti po volji moje duše.” Napustiti sada svoju
vjeru i odre´ci se sile Svetoga Duha koja je pratila ovu vijest, znaˇcilo
bi vra´cati se u propast. Rijeˇci apostola Pavla podsticale su ih na
istrajnost: “Ne odbacujte dakle, slobode svoje, koja ima veliku platu.
Jer vam je trpljenje od potrebe ... Jer još malo, vrlo malo, pa ´ce
do´ci onaj koji treba da do ¯de, i ne´ce odocniti.” Njihov jedini sigurni
put bio je da svjetlost koju su od Boga primili i dalje gaje, da se
ˇcvrsto drže njegovih obe´canja, da nastave istraživati Sveto pismo i
da strpljivo ˇcekaju i straže dok ne prime više svjetlosti.
[332]
