Ispunjena proroˇcanstva
315
i spasit ´ce nas!” ili bi vikali “gorama i kamenju da padnu na njih
i da ih sakriju od lica Onoga koji sjedi na prijestolu i od gnjeva
Jagnjetova.” Bog je, vjerujemo, na ovaj naˇcin ispitivao svoju djecu,
kušao je njihovu vjeru da li ´ce se povu´ci u ˇcasu iskušenja sa svojih
mjesta na koja je našao za dobro da ih postavi, i da li ´ce se odre´ci
ovoga svijeta i pokazati bezuslovno pouzdanje u Božju rijeˇc.
Osje´canje onih koji su još uvjek vjerovali da ih je Bog vodio u
njihovim prošlim iskustvima Miler izražava rijeˇcima: “Kada bih još
jedanput živio sa istim dokazima koje sam imao u prvom životu,
uˇcinio bih i drugom životu, ono što sam uˇcinio u prvom životu,
uˇcinio bih i u drugom životu, ono što sam uˇcinio dam se da sam
svoje haljine oˇcistio od krvi duša. Vjerujem da sam se, koliko mi je
bilo mogu´ce, oslobodio svake krivice u pogledu njihovog osu ¯denja.”
“
Iako sam bio dva puta razoˇcaran”, pisao je ovaj Božji ˇcovjek, “ipak
još nisam poražen i obeshrabren. Moja nada u Kristov dolazak jaˇca
je nego ikada. Ja sam ˇcinio samo ono što sam poslije mnogo godina
ozbiljnog razmišljanja smatrao svojom svetom dužnoš´cu da ˇcinim.
Ako sam pogriješio, to je bilo iz kriš´canske ljubavi prema mojim
bližnjima i u uvjerenju o mojoj dužnosti prema Bogu.” “Jedno znam:
propovijedao sam samo ono što sam vjerovao. Sa mnom je bila
Božja ruka. Njegova se sila otkrila u djelu, i uˇcinjeno je mnogo
dobra.” “Mnoge hiljade su propovijedanjem proroˇckog vremena
podstreknute na prouˇcavanje Svetog pisma, i tako su ovim sred-
stvom i kropljenjem krvlju Kristovom pomireni sa Bogom.
“
Ja
se nikada nisam trudio da steknem milost oholih ljudi, a nisam ni
klonuo kad mi je svijet prijetio. Ni sada ne´cu da kupujem njihovu
naklonost, niti ´cu izazivati njihovu mržnju prekoraˇcuju´ci svoju duž-
nost. Ne´cu nikada tražiti svoj život iz njihovih ruku, niti ´cu, nadam
se, odbiti da ga žrtvujem ako to Bog bude odredio u svome dobrom
provi ¯denju.
Bog se nije odrekao svoga naroda; njegov Duh je još uvijek sa
onima koji se nisu odrekli svjetlosti koju su primili, niti su ustali
protiv adventnog pokreta. U poslanici Jevrejima napisane su rijeˇci
ohrabrenja i opomene onima koji su u ovom ˇcasu nevolje bili isku-
šani: “Ne odbacujte, dakle, slobode svoje, koja ima veliku platu. Jer
vam je trpljenje od potrebe da Božju volju svršivši, primite obe´canje.
Jer još malo, vrlo malo, pa ´ce do´ci onaj koji treba da do ¯de, i ne´ce
[331]
odocniti. A pravednik živjet ´ce od vjere; ako li odstupi, ne´ce biti
