Ispunjena proroˇcanstva
313
oˇcekivati. Vrijeme je prošlo, Gospod nije došao, i svijet može ostati
isti za hiljade godina.
Ozbiljni i iskreni vjerni odrekli su se svijeta Krista radi i osje´cali
su njegovu blizinu kao nikada prije. Oni su bili uvjereni da su
objavili svijetu posljednju opomenu i, oˇcekuju´ci da ´ce uskoro biti
primljeni u društvo svoga božanskog Uˇcitelja i nebeskih an ¯dela,
povukli su se gotovo sasvim iz zajednice onih koji nisu prihvatili
vijest. Sa žarkom ˇcežnjom su se molili: “Da, do ¯di, Gospode Isuse!”
Ali on nije došao. A sada opet preuzeti težak teret briga i teško´ca
ovoga života, podnositi ismjehivanja i ruganja svijeta bilo je zaista
teško iskušenje za njihovu vjeru i strpljenje.
Ovo razoˇcaranje, me ¯dutim, nije bilo tako veliko kao ono koje su
doživjeli uˇcenici u vrijeme prvoga Kristovog dolaska. Kada je Isus u
slavi ulazio u Jeruzalem, njegovi uˇcenici su mislili da on namjerava
stupiti na Davidov prijesto i osloboditi Izraela od njegovog ugnje-
taˇca. S velikim nadama i radosnim oˇcekivanjem utrkivali su se kako
da svome caru ukažu ve´ce poštovanje. Mnogi su svoje gornje haljine
prostirali kao ´cilim na njegov put ili stavljali pred njega palmove
granˇcice. U svom oduševljenju sjedinili su se u radosnom pokliˇcu:
“
Hosana Sinu Davidovu!” Kad su farizeji, uznemireni i ljuti zbog
ovoga izra-žavanja radosti, tražili da Isus ukori svoje uˇcenike, on
je odgovorio: “Ako oni ušute, kamjenje ´ce progovoriti.” Luka 19,
40.
Proroˇcanstvo se moralo ispuniti. Uˇcenici su ispunjavali Božju
namjeru, pa ipak su morali da iskuse gorko razoˇcaranje. Prošlo je
samo nekoliko dana od toga doga ¯daja, i oni su bili svjedoci Spa-
siteljeve muˇceniˇcke smrti, a zatim su ga položili u grob. Njihova
se oˇcekivanja nisu ispunila ni u najmanjoj pojedinosti, a njihove
nade umrle su zajedno sa Isusom. Tek onda kada je njihov Gospod
slavno uskrsnuo iz groba, razumjeli su da je to sve bilo u proroˇcans-
tvima ranije objavljeno, i “da je trebalo Krist da postrada i uskrsne
iz mrtvih”. (Djela 17, 3.)
Pet stotina godina prije toga, Gospod je preko proroka Zaharije
rekao: “Raduj se mnogo, k´ceri Sionska, podvikuj, k´ceri Jeruzalem-
ska; evo car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na
magarcu, na magaretu, mladetu magariˇcinu.” Zaharije 9, 9. Da su
uˇcenici znali da ´ce Krist i´ci na sud i smrt, ne bi mogli ispuniti ovo
proroˇcanstvo.
[329]
