Ispunjena proroˇcanstva
309
Ako raˇcunamo 2300 godina od jeseni 457. godine prije Krista, onda
se ovaj period završava u jesen 1844. godine.
Dokazi iz starozavjetne simboliˇcke službe u svetinji upu´civali
su isto tako na jesen kao na vrijeme kada ´ce nastupiti doga ¯daj ozna-
ˇcen kao “ˇciš´cenje svetinje”. Ovo je postalo vrlo jasno kada je bila
skrenuta pažnja na naˇcin kako su se ispunile predslike Koje su se
odnosile na prvi Kristov dolazak.
Klanje pashalnog jagnjeta bilo je predslika Kristove smrti. Pavle
veli: “Jer i pasha naša zakla se za nas, Krist.” 1. Korin-´canima 5,
7.
Snop prvina od žetve, koji je za vrijeme Pashe bio obrtan pred
Gospodom, bio je predslika Kristovog uskrsnu´ca. Govore´ci o Gos-
podnjem uskrsnu´cu i uskrsnu´cu cijelog njegovog naroda, Pavle kaže:
“
Prvenac Krist; a potom oni koji vjerovaše Kristu o njegovu dola-
sku.” 1. Korin´canima 15, 23. Kao što je obrtani snop bilo prvo zrelo
žito požnje veno prije žetve, tako je i Krist prvenac one besmrtne
žetve spašenih, koja ´ce pri budu´cem uskrsnu´cu biti sabrana u Božje
žitnice.
Ove predslike ispunile su se ne samo što se tiˇce doga ¯daja nego i
u pogledu vremena. ˇCetrnaestoga dana prvoga jevrejskog mjeseca —
istoga dana i mjeseca u kojem se za vrijeme dugih petnaest vjekova
klalo pashalno jagnje, Krist je, jedu´ci sa svojim uˇcenicima pashalnu
veˇceru, ustanovio sveˇcanu uredbu, koja je trebalo da bude uspomena
na njegovu vlastitu smrt kao “Božjeg jagnjeta, koje uze na se grijehe
svijeta”. (Ivan 1, 29.) Iste no´ci on je pao u bezbožne ruke, koje
su Ga razapele i ubile. I kao ispunjenje onoga što je predstavljao
obrtani snop, naš Spasitelj je tre´cega dana uskrsnuo iz mrtvih i postao
prvenac onima koji umriješe.” On je slika svih usrkslih pravednika
ˇcije ´ce “poniženo tijelo” biti preobraženo, “da bude jednako tijelu
slave njegove”. (1. Korin´canima 15, 20; Filipljanima 3, 21.)
Isto tako se moraju ispuniti predslike koje se odnose na drugi
Kristov dolazak u vrijeme predskazano simboliˇckom službom u
svetinji. Po starozavjetnoj službi veliki Dan oˇciš´cenja, ili ˇciš´cenja
svetinje, bio je desetoga dana sedmoga jevrejskog mjeseca. (3. Moj-
sijeva 16, 29—34.) Kada je sve´ceniˇcki poglavar obavio ˇciš´cenje za
cio Izrael, i tako iz svetinje uklonio njihove grijehe, izašao je napolje
i blagoslovio narod. Tako se vjerovalo da ´ce Krist, naš Poglavar
sve´ceniˇcki, do´ci da oˇcisti zemlju unište- njem grijeha i grešnika, i
[325]
da ´ce svome narodu dati besmrtnost. Deseti dan sedmoga mjeseca
