Ispunjena proroˇcanstva
305
“
Tada ´ce biti carstvo nebesko kao deset djevojaka, koje uzeše
žiške svoje i izi ¯doše na susret ženiku. Pet od njih bijahu mudre, a
pet lude. I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. A mudre
uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojim. A budu´ci da ženik odocni,
zadrijemaše sve, i pospaše. A u pono´ci stade vika: Eto ženika gdje
ide, izlazite mu na susret.”
Kristov dolazak, kako ga je objavila prva an ¯deoska vijest, pri-
kazan je dolaskom ženika. Širenje reformacije, prouzrokovano pro-
povijedanjem vijesti o Kristovom drugom dolasku, predstavljeno je
izlaženjem djevojaka na susret ženiku. U ovoj priˇci, kao i u onoj u
Mateju 24. glavi, prikazuju nam se dvije vrste ljudi. Sve djevojke
su uzele svoje žiške, Bibliju, i sa njenom svjetloš´cu su pošle na
susret ženiku. “I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. A
mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojim.” Ova posljednja
grupa primila je Božju milost, prepora ¯daju´cu i prosvjetljuju´cu silu
Svetoga Duha, koja njegovu Rijeˇc ˇcini vidjelom nozi i svjetloš´cu
koja obasjava put. One su u strahu Božjem istraživale Sveto pismo
da bi doznale istinu i ozbiljno su težile za ˇcistotom srca i života.
Ove mudre djevojke su imale liˇcno iskustvo, vjeru u Boga i njegovu
Rijeˇc, što razoˇcaranje i odugovlaˇcenje nije moglo nadvladati. Druge,
“
uzevši žiške svoje, ne uzeše sa sobom ulja.” One su radile po osje´ca-
jima. Sveˇcana vijest je probudila u njima strah; ali one su se oslanjale
na vjeru svoje bra´ce, zadovoljne sa trepere´com svjetloš´cu dobrih
pobuda, bez temeljnog razumijevanja istine i pravoga roda milosti u
svojim srcima. One su izišle Gospodu u susret, pune nade u skoru
nagradu, ali nisu bile pripravne na odugovlaˇcenje i razoˇcaranje. Kad
su iskušenja došla, njihova je vjera oslabila, i njihovi žišci su poˇceli
da se gase.
“
A budu´ci da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.” Odu-
govlaˇcenje ženika predstavljalo je isticanje vremena kad se Gospod
oˇcekivao, razoˇcaranje i prividno zakašnjenje. U ovo vrijeme neiz-
vjesnosti površni i neutvr ¯deni poˇceli su se kolebati; njihovi napori
su popuštali. Ali oni ˇcija se vjera zasnivala na liˇcnom poznavanju
Biblije, imali su pod svojim nogama stijenu koju valovi i razoˇcaranja
nisu mogli odnijeti. One “zadrijemaše sve i pospaše” — jedna grupa
u ravnodušnosti i napuštanju svo- je vjere, a druga u strpljivom oˇce-
[321]
kivanju jasnije svjetlosti. Ali, izgleda, da je i ova posljednja grupa u
no´ci iskušenja izgubila, u izvjesnoj mjeri, svoju revnost i pobožnost.
