Odbaˇcena opomena
297
Za Babilon se kaže da je “mati bludnicama”. Njenim k´cerima
maramo smatrati one crkve koje se drže njene nauke i predanja
i slijede! njen primjer, jer žrtvuju istinu i Božju naklonost da bi
stupile u nezakonitu vezu sa svijetom. Vijest u Otkrivenju 14, koja
objavljuje pad Babilona, mora da. se odnosi na vjerske zajednice
koje su nekada bile ˇciste, pa su se pokva,rile. Kako poslije ove vijesti
slijedi opomena o sudu, znaˇci da se ona mora objaviti u posljednjim
danima, i zato se ne može odnositi samo na rimsku crkvu, jer se ona
ve´c mnogo vjekova nalazi u palom stanju. Dalje, u osamnaestoj glavi
Otkrivenja poziva se Božji narod da iza ¯de iz Babilona. Prema ovom
tekstu Svetog pisma, mnogo Božje djece se još nalazi ti Babilonu.
Ali u kojim se vjerskim zajednicama nalazi danas ve´ci dio Kristovih
sljedbenika? Nesumnjivo, u raznim zajednicama koje ispovijedaju
protestantsku vjeru. U vrijeme svoga postanka, ove su zajednice
imale ispravni stav prema Bogu i njegovoj istini, i s njima je bio
Njegov blagoslov. ˇCak i nevjerni svijet ie morao priznati blagotvorne
posljedice koje je donosilo prihva´canje naˇcela evan ¯delja, kao što
je prorok rekao Izraelu: “I razi ¯de se glas o tebi po narodima radi
ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na
te, govori Gospod Gospod.” Ezehijel 16, 14. Ali ove zajednice su
pale zbog istih težnji koje su Izraelu donijele prokletstvo i propast
—
zbog težine da prihvate obiˇcaje nevjernika i pridobiju njihovo
prijateljstvo. “Ali se ti osloni ha ljepotu svoju, i pokvari se s glasa
svojega, te si prosipala blud svoj.” Ezehijel 16, 15.
Mnoge protestantske crkve slijede primjer Rima u nedozvo-
ljenim vezama sa “carevima zemaljskim”. Državne crkve ˇcina to
svojim odnosima prema svjetskim vlastima, a ostale vjerske zajed-
nice time što traže naklonost svijeta. Izraz Babilon (pometnja) može
se s pravom primijeniti na ove vjerske zajednice, jer sve one tvrde
da svoju nauku uzimaju iz Biblije, pa ipak su podijeljene u bezbroj
sekti, koje se jedna od druge veoma razlikuju u ispovijedanju vjere i
teorijama.
Osim nedozvoljene veze sa svijetom, ove zajednice, koje su se
odvojile od Rima, pokazuju još i druge njegove osobine.
Jedno rimokatoliˇcko djelo tvrdi: “Ako se rimska crkva zbog
poštovanja svetaca smatra krivom za idolopoklonstvo, onda se može
[313]
smatrati kriva i njena k´cer, anglikanska crkva, koja je deset hramova
posvetila djevici Mariji, a samo jedan Kristu.
