288
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
na ¯de da izvršuje tako.” Matej 24, 42—51. “Ako li ne uza- stražiš,
[303]
do´ci ´cu na tebe kao lupež, i ne´ceš ˇcuti u koji ´cu ˇcas do´ci na tebe.”
Otkrivenje 3, 3.
Pavao govori o onim ljudima kojima ´ce dolazak Gospodnji biti
neoˇcekivan. “Jer sami znate jamaˇcno da ´ce dan Gospodnji do´ci kao
lupež po no´ci. Jer kad reku: mir je i nema se šta bojati, onda ´ce
iznenada napasti na nih pogibao... i ne´ce ute´ci.” A za one koji su
cijenili Gospodnju opomenu, dodaje: “Ali, vi, bra´co, niste u tami da
vas dan kao lupež zastane. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana:
nismo no´ci niti tame.” 1. Solunjanima 5, 2-5.
Iz ovoga se jasno vidi da Biblija ne opravdava da ˇcovjek ostaje
u neznanju u pogledu blizine Kristovog dolaska. Ali oni koji samo
traže izgovor da bi odbacili istinu zatvorili su uši ovom razjašnjenju,
i drski rugaˇci, kao i tobožnji propovjednici Isusa Krista, nastavljaju
da ponavljaju: “A o danu teme ˇcasu nitko ne zna.” Kada se narod
probudio i poˇceo da traži put spasenja, vjerski uˇcitelji stali su izme ¯du
njega i istine, pokušavaju´ci da njegovo strahovanje umire lažnim
tumaˇcenjima Božje rijeˇci. Nevjerni stražari prikljuˇcili su se djelu
velikog varalice i vikali su: “Mir! Mir!” kad Bog nije govorio: Mir!
Kao i farizeji u danima Krista, mnogi su odbijali da u ¯du u nebesko
carstvo i sprijeˇcavali su onima koji su htjeli u´ci. Iz njihovih ruku
tražit ´ce se krv ovih duša.
Najponizniji i najpobožniji ˇclanovi crkava bili su obiˇcno prvi
koji su primili vijest. Oni koji su liˇcno prouˇcavali Bibliju morali su
neminovno vidjeti koliko je uobiˇcajeno mišljenje o proroˇcanstvima
bilo protivno Pismu. Gdje god narod nije bio zaveden utjecajem
sve´censtva, i gdje je sam za sebe istraživao Božju rijeˇc, bilo je
dovoljno samo usporediti adventnu nauku sa Svetim pismom da bi
se vidjelo njeno božansko porijeklo.
Mnogi su bili prognani od svoje nevjerne bra´ce. Neki su odluˇcili
da ne priznaju javno svoju nadu da bi zadržali svoj položaj u crkvi;
drugi su, me ¯dutim, osje´cali da im vjernost prema Bogu ne dopušta
da sakrivaju istinu koju im je Bog povjerio. Mnogi su bili iskljuˇceni
iz crkve samo zato što su izrazili svoju vjeru u Spasiteljev dolazak.
Onima koji su podnijeli kušanje svoje vjere, bile su dragocjene
prorokove rijeˇci: “Bra´ca vaša, koja mrze na vas i izgone vas imena
mojega radi, govore: Neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazat ´ce
se na vašu radost, a oni ´ce se posramiti.” Izaija 66, 5.
