Razoren je Jeruzalema
25
Izraelu, ti si sam sebe uništio”, “jer si pao zbog svoga bezakonja...”
Ozej 13, 9; 14, 1. Njihovo se stradanje ˇcesto spominje kao kazna
koja ih je stigla po Božjem nare ¯denju. Na taj naˇcin veliki varalica
pokušava da/ sakrije svoje djelo. U stvari upornim odbacivanjem
božanske milosti Jevreji su prouzrokovali da ih je napustila Božja
zaštita, tako da je sotona mogao da vlada nad njima po svojoj’
volji. Neˇcuvene okrutnosti koje su se dešavale prilikom razorenja
Jeruzalema dokaz su osvetniˇcke sotonine sile nad onima, koji se
podvrgavaju njegovom vodstvu.
Ne možemo dovoljno razumjeti koliko dugujemo Kristu za mir i
zaštitu koju uživamo. Božja sila spreˇcava da ˇcovjeˇcanstvo potpuno
padne pod sotoninu vlast. Neposlušni i nezahvalni uˇcinili bi dobro
kad bi zahvalili za Božju milost i strpljenje koji zadržavaju okrutnu
i zlu sotoninu silu. Ali kada ljudi pre ¯du granicu Božjeg strpljenja,
onda se njegova zaštita povlaˇci. Bog ne stoji prema grešniku kao
izvršitelj presude zbog grijeha. On ostavlja same one koji su odbacili
njegovu milost da požnju ono što su posijali. Svaki odbaˇceni zraˇcak
svjetlosti, svaka prezrena ili zanemarena opomena, svaka grešna
strast koju gajimo, jednom rijeˇcju, svako gaženje Božjeg zakona je
sjeme koje sesije i koje ´ce donijeti sigurnu žetvu. Ako se ˇcovjek
odupire Božjem Duhu, on ga napokon napušta, i tada ˇcovjek ostaje
bez sile kojom bi mogao da nadvlada svoje zle strasti i bez zaštite
od sotonine zlobe i neprijateljstva. Razorenje Jeruzalema je sveˇcana
opomena svima onima koji ne mare za opomene Božje blagodati i
koji se odupiru pozivu Božje milosti. Nikad nije bila dato odluˇcnije
[29]
svjedoˇcanstvo o Božjoj mržnji prema grijehu i o neminovnosti kazne
koja ´ce jednog dana sti´ci grešnike.
Spasitelj evo proroˇcanstvo o razorenju Jeruzalema treba da ima
i jedno drugo ispunjenje, prema kome je ovaj doga ¯daj samo slaba
sjenka. U sudbini izabranog grada možemo vidjeti sudbinu jednoga
svijeta koji je odbacio milost i pogazio njegov zakon. Grozni su
izvještaji o ljudskoj bijedi ˇciji je svjedok bila zemlja kroz duge
vjekove zloˇcina. Srce se stegne i duh klone pri razmišljanju o ovim
stvarima. Užasne su bile posljedice odbacivanja Božjeg autoriteta.
Ali još grozniji prizor krije budu´cnost. Izvještaji prošlosti — dugi
niz pobuna, sukoba i revolucija, “ratna graja i odijelo u krv uvaljeno”
(
Izaija 9, 5), — nisu ništa u upore ¯denju sa užasima onoga dana
kada ´ce se Duh Božji povu´ci od grešnika i ne´ce više zadržavati ni
