Poglavlje 20.—Jedno veliko vjersko probudjenje
Proroˇcanstvo koje nalazimo u 14. glavi Otkrivenja predskazuje
pojavu jednog vjerskog probu ¯denja kao rezultat propovijedanja vi-
jesti o skorom Kristovom dolasku. Ivan vidi an ¯dela “gdje leti posred
neba, koji imaše vjeˇcno evan ¯delje da objavi onima koji žive na zem-
lji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu”. On je “velikim
glasom” objavljivao vijest: “Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer
do ¯de ˇcas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i
zemlju i more i izvore vodene.” Otkrivenje 14, 6. 7.
Znaˇcajna je ˇcinj(enica da je jedan an ¯deo oru ¯de kome je povjerena
ova vijest opomene. Božanska mudrost je htjela da ˇcistotom, slavom
i silom jednog nebeskog vjesnika prikaže uzvišeni karakter djela
koje treba da se obavi i silu i slavu koja ´ce ga pratiti. A let an ¯dela
“
posred neba”, “veliki glas”, kojim se vijest propovijeda, i njeno
širenje me ¯du svima “koji žive na zemlji” — “svakome plemenu
i jeziku i koljenu i narodu” — pokazuje brzinu širenja pokreta i
njegovu svjetsku rasprostranjenost.
Sama vijest ukazuje na vrijeme kada ´ce ovaj pokret nastati. Kaže
se da je ona dio “vjeˇcnog evan ¯delja”, i da objavljuje poˇcetak suda.
Vijest spasenja propovijedala se u svim vremenima, ali ova vijest je
dio evan ¯delja koje treba da se objavljuje samo u posljednjim danima,
jer je samo tada moglo biti istina da je došao ˇcas suda. Proroˇcanstva
iznose niz doga ¯daja koji se odigravaju do poˇcetka suda. Ovo je
naroˇcito taˇcno što se tiˇce knjige proroka Danijela. Ali onaj dio svoga
proroˇcanstva koji se odnosi na posljednje vrijeme, Danijel je morao
zatvoriti i zapeˇcatiti “do posljednjeg vremena”. Tek kada nastupi
to vrijeme, mo´ci ´ce biti objavljena vijest o sudit, koja se temelji na
ispunjenju ovog proroˇcanstva. Ali u ovo po,sljednje vrijeme, veli
prorok, “mnogi ´ce pretraživati, i znanje ´ce se umnožiti”. Danijel 12,
4.
[291]
Apostol Pavao opominjao je crkvu da Kristov dolazak ne oˇcekuje
u njegove dane: “Jer ne´ce do´ci (Kristov dan) dok ne do ¯de najprije ot-
pad, i ne pokaže se ˇCovjek bezakonja, sin pogibli.” 2. Solunjanima 2,
275
