Preteˇce jutra
243
Nebeski vjesnici nisu samo na judejskim brežuljcima me ¯du
skromnim pastirima našli ljude koji su ˇcekali dolazak Mes je. I
me ¯du neznabošcima bilo je takvih koji su ˇcekali Mesiju. To su bili
[258]
filozofi sa istoka, mudri, bogati i plemeniti ljudi. Ovi mudraci su
prouˇcavali prirodu i prepoznali su Boga u njegovim djelima. U
jevrejskim spisima su pronašli proroˇcanstvo’ o “zvijezdi koja ´ce
iza´ci od Jakova”, i nestrpljivo su oˇcekivali dolazak onoga koji treba
da bude ne sama “utjeha Izraela” nego i “svjetlost koja obasjava
neznabošce” i “spasenje svim narodima do kraja zemlje.” Luka 2,
25. 32;
Djela 13, 47. Oni su tražili svjetlost, i svjetlost sa nebeskog
prijestola obasjala je put njihovim koracima. Dok su sve´cenici i
rabini Jeruzalema, povlašteni ˇcuvari i tumaˇci istine, utonuli u tamu,
nebo je poslalo zvijezdu da vodi ove strance na mjesto ro ¯denja
novoro ¯denog Cara.
Isto tako ´ce se Krist “pojaviti drugi put,” ali ne radi grijeha,
“
ve´c na spasenje onima koji ga ˇcekaju”. Kako vijest o Spasiteljevom
ro ¯denju, tako i vijest o Kristovom drugom dolasku nije bila povjerena
religioznim vo ¯dama naroda. Oni su prekinuli vezu sa Bogom, i odbili
su nebesku svjetlost: zato se ne ubrajaju u broj onih o kojima piše
apostol Pavao: “Ali vi, bra´co, niste u tami da vas dan kao lupež
zastane. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nismo sinovi no´ci
niti tame.” 1. Solunjanima 5, 4. 5.
Stražari na zidovima Siona trebali su prvi da prihvate radosnu
vijest o dolasku Spasitelja; trebali su prvi da objave njegov dolazak
i da opomenu narod da se pripremi za njegov dolazak. Ali oni su
živjeli u ravnodušnosti, sanjali su o miru i sigurnosti, a narod je
spavao u svojim grijesima. Isus je vidio svoju crkvu kao nerodnu
smokvu, pokrivenu obilnim liš´cem, ali bez dragocjenog roda. U
njoj je bio oblik pobožnosti, vanjsko držanje vjere, ali nedostajala
je istinita poniznost, pokajanje i vjera, bez ˇcega nema prave službe
Bogu. Mjesto rodova Božjeg Duha, tu se ispoljavao duh oholosti,
formalizma, prazne slave, sebiˇcnosti i nasilja. Crkva koja se sve
više udaljavala od Boga zatvorila je oˇci pred znacima vremena. Bog
nije nju napustio; nije on odstupio od svoje vjernosti, nego je ona
odstupila od njega i odvojila se od njegove ljubavi. Pošto ona nije
ispunila date uvjete, Bog nije mogao da ispuni ni obe´canja koja joj
je dao.
