242
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
stanovnicima zemaljskim. Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe
ljudsku prirodu; trebalo je da na sebe uzme neizmjernu težinu stra-
danja i da svoju dušu položi u otkup za grijeh; ipak, an ¯deli su željeli
[257]
da Sin Svevišnjega, i pored svoga poniženja do ¯de u krilo ljudske po-
rodice sa dostojanstvom i slavom koja odgovara njegovom položaju.
Ho´ce li se zemaljski velikaši sakupiti u Jeruzalemu da poždrave i
njegov dolazak? Ho´ce li ga legije an ¯dela predstaviti narodu koji ga
je ˇcekao?
Jedan an ¯deo je posjetio zemlju da vidi da li se ljudi pripremaju
da doˇcekaju Isusa. Ali nije primijetio nikakav znak oˇcekivanja, nije
ˇcuo nikakav glas hvale i slave zato što je dolazak Mesije bio pred
vratima. An ¯deo je neko vrijeme lebdio iznad izabranog grada i
iznad hrama gdje se vjekovima otkrivala Božja prisutnost, ali i tu
je vladala ista ravnodušnost. Sve´cenici, u svojoj raskoši i oholosti,
prinosili su u hramu oskvrnjene žrtve. Farizeji su držali narodu
glasne govore i izgovarali hvalisave molitve. Ni u carskim palatama,
ni na skupovima filozofa, ni u školama rabina — nigdje nitko nije
mario za doga ¯daj koji je nebo ispunio radoš´cu i pjesmama hvale što
´ce se Spasitelj ˇcovjeˇcanstva uskoro pojaviti na zemlji. Nigdje se nije
mogao primijetiti nikakav znak da se oˇcekuje Kristov dolazak; nitko
se nije spremao da primi Kneza života. Iznena ¯den, nebeski vjesnik
se upravo spremao da se sa sramotnim izvještajem vrati na nebo, kad
najednom opazi grupu pastira, koji su no´cu ˇcuvali svoja stada i koji
su, posmatraju´ci zvjezdano nebo, priˇcali o proroˇcanstvima o Mesiji
koji treba da do ¯de na zemlju i ˇceznuli za dolaskom Otkupitelja
svijeta. To su bili ljudi koji su bili spremni da prime vijest sa neba.
Iznenada pojavio im se an ¯deo i objavio im radosnu vijest. Ravnica je
bila poplavljena nebeskom slavom; tada se pojavilo mnoštvo an ¯dela,
i, kao da je radost bila suviše velika da bi je mogao objaviti samo
jedan nebeski vjesnik, mnoštvo glasova zapjevalo je pjesmu koju ´ce
jednog dana pjevati izabrani iz svih naroda: “Slava na visini Bogu, i
na zemlij mir, me ¯du ljudima dobra volja.” Luka 2, 14.
Kolike pouke sadrži ova divna historija o Betlehemu. Koliki je to
ukor za našu nevjernost, oholost i sebiˇcnost! Kolika je to opomena
da se ˇcuvamo da ne bismo zbog svoje ravnodušnosti bili nesposobni
da razlikujemo znake ovog vremena i da tako ne poznamo dan svoga
poho ¯denja!
