Preteˇce jutra
237
nailazili na putu. ‘Šta ´ce se desiti?’ to pitanje je lebdjelo na svim
[252]
usnama i u svim srcima. Izgledalo je kao da ´ce izbiti oluja, ili kao
da je došao kraj svih stvari.
Svije´ce su bile zapaljene; vatra na ognjištu je plamsala kao
za vrijeme jesenje no´ci kad nema mjeseca. Kokosi su otišle na
sjedala; goveda su se sakupila i mukala na izlazu iz pasišta; žabe su
kreketale; ptice su pjevale svoje veˇcernje pjesme, a slijepi miševi
lepršali naokolo. Ljudi su znali da još nije nastupila no´c...
Dr. Natanael Viteker, propovjednik crkve u Salemu:, držao je
propovijed u kojoj je naglasio da je tama natprirodna. Na mnogim
drugim mjestima održavali su se sastanci. Na tim sastancima ˇcitali
su se biblijski stihovi, iz kojih se moglo vidjeti da se tama tog
mraˇcnog dana podudara s biblijskim proroštvima... Tama je bila
najguš´ca nešto poslije jedanaest sati.
U ve´cini mjesta tama je
bila tako gusta preko cijelog dana da se nisu mogle vidjeti kazaljke
na satu, niti se moglo ruˇcati, niti obavljati bilo kakav ku´cni posao
bez svjetlosti svije´ce.
Tama je obuhvatala neobiˇcno veliko prostranstvo. Dopirala je
do Falmuta na istoku, i na zapadu je dosezala do vanjskih dijelova
Konektikuta i Albane; na jugu se mogla posmatrati uzduž cijele
morske obale, a na sjever se pružala dokle se protežu ameriˇcka
naselja.
Poslije guste tame tog dana, jedan ili dva sata prije veˇceri, sa
djelomiˇcno jasnog neba pojavilo se sunce, koje je još! uvijek bilo
zamraˇceno gustom maglom. “Poslije zalaska sunca oblaci su opet
pokrili nebo, i naglo je nastupila tama.” Tama ove no´ci bila je isto
tako neobiˇcna i strašna kao i ona preko dana; iako je mjesec bio pun,
nikakav predmet nije se mogao vidjeti bez vještaˇckog svijetla koje,
posmatrano sa susjednih ku´ca ili drugih udaljenih mjesta, naziralo
se kao kroz neku vrstu egipatske tame, koju nisu mogli probiti svje-
tlosni zraci
Jedan oˇcevidac piše: “Ne mogu se osloboditi pomisli
da kad bi se svako svijetlo tijelo u ‘svemiru obavilo neprobojnom
tamom ili prestalo postojati, ni tada tama ne bi mogla biti guš´ca.
Iako je u devet sati uveˇce izašao pun mjesec, ipak to nije nimalo
utjecalo da rastjera samrtni mrak.” Poslije pono´ci tama se raspršila,
i kad se mjesec pokazao, izgledao je kao krv.
Devetnaesti svibanj 1780. godine poznat je u historiji kao
“
mraˇcni dan”. Od Mojsijevog vremena nije zabilježen sluˇcaj da
