236
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Majke su za-boravile na svoju djˆcu i trˇcale ulicama sa raspe´cem u
ruci. Na nesre´cu, mnogi od njih tražili su sklonište u crkvama; uzalud
[251]
je bio izložen sakramenat; uzalud su nesretni ljudi grlili oltare, svete
slike; sve´cenici i narod pokopani su zajedno u ruševinama.” Raˇcuna
se da je tog kobnog dana poginulo oko devedeset hiljada ljudi.
Poslije dvadeset i pet godina pojavio se drugi znak spomenut u
proroˇcanstvu — pomraˇcenje sunca i mjeseca... Ovaj je znak bio to
upadljiviji što je vrijeme njegovog pojavljivanja bilo jasnije odre-
¯deno. U svom razgovoru sa uˇcenicima na Maslinskoj gori, pošto je
opisao dugo vrijeme nevolje za vjerne — hiljadu dvjesta i šezdeset
godina papske prevlasti, za koje je kazao da ´ce se skratiti, — Spasi-
telj spominje neke doga ¯daje koji ´ce prethoditi njegovom dolasku i
odre ¯duje vrijeme kada ´ce se pojaviti prvi od tih znakova: “Ali u te
dane, poslije te nevolje, sunce ´ce pomraˇciti i mjesec svoju svjetlost
izgubiti.” Marko 13, 24. Hiljadu dvjesta i šezdeset dana ili godina
završava se 1798. godine. Oko ˇcetvrt vijeka ranije progonstva su go-
tovo sasvim prestala. Nakon progonstava, prema Kristovim rijeˇcima,
sunce treba da pomrˇca. Ovo proroˇcanstvo se ispunilo 19. svibnja
1780.
godine.
“
Skoro usamljen me ¯du fenomenima ove vrste stoji tajanstveni
i do danas nerazjašnjen mraˇcni dan, 19. svibanj 1780. godine, —
nerazjašnjivo pomraˇcenje cijelog vidljivog neba i atmosfere u Novoj
Engleskoj.
Jedan oˇcevidac koji se nalazio u državi Masaˇcusets opisuje taj
doga ¯daj na slijede´ci naˇcin:
“
Sunce je ujutro izašlo sjajno, ali uskoro je poˇcelo da gubi svoj
sjaj. Pojavili su se gusti oblaci, ispresijecani munjama; na-stala je
grmljavina, i poˇcela je padati sitna kiša. Oko devet sati oblaci su
postali svjetliji i dobili su bakreni izgled; i zemlja, stijene, drve´ce,
zgrade, voda i ljudi izgledali su sasvim drukˇcije na tom ˇcudnovatom,
tajanstvenom svijetlu. Nekoliko minuta kasnije pokrio je težak crni
oblak cio nebeski svod. osim uske crte na horizontu; tama je postala
tako gusta kao što je obiˇcno oko devet sati uveˇce u letnje doba...
“
Strah, zebnja i užas postepeno su obuzimali ljude. Žene su
stajale na vratima posmatraju´ci mraˇcni predio; ljudi su se vra´cali
sa poljskih radova; tesar je odlagao svoj alat, kovaˇc napuštao svoju
kovaˇcnicu, a trgovac svoj sto. Škole su se raspuštale, djeca su drhte´ci
bježala ku´cama. Putnici su se sklanjali u prve ku´ce na koje su
