220
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
nicima, veli Gospod.” “A tko me sluša, boravit ´ce bezbrižno, i bit ´ce
na miru ne boje´ci se zla.” Izaija 48, 18. 22; Priˇce 1, 33.
Bezbožnici, nevjernici i otpadnici od vjere protivili su se Božjem
zakonu i odbacivali su ga, ali posljedice njihovog utjecaja dokazale
su da napredak ˇcovjeˇcanstva zavisi od poslušnosti Božjim odred-
bama. Oni koji ne žele da nauˇce ovu istinu iz Božje knjige, pozvani
su da je nauˇce iz historije.
Kad se sotona služio rimskom crkvom da odvrati ljude od puta
poslušnosti, njegova je ruka bila tako vješto sakrivena i njegov rad
tako maskiran da izopaˇcavanje i bijeda koju je on prouzrokovao nisu
smatrani plodom prijestupa. Ali radom Svetog Duha njegova je mo´c
bila toliko ograniˇcena da njegove namjere nisu mogle da sazru i
donesu svoj potpuni plod. Narod nije mogao povezati posljedice sa
uzrokom, te nije mogao otkriti šta ga je dovelo u to žalosno stanje. U
toku revolucije narodna skupština je otvoreno odbacila Božji zakon.
A pod vladom terora, koja je zatim nastupila, svatko je mogao da
vidi pravu vezu izme ¯du uzroka i posljedica.
Kad se Francuska javno odrekla Boga i odbacila Bibliju, bezbož-
nici i duhovi tame su se radovali što su napokon postigli dugo željeni
cilj: da vide zemlju oslobo ¯denu od ograniˇcenja Božjeg zakona. “Što
nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u
njima da ˇcine zlo.” Propovjednik 8, 11. Ali, prestupanje pravednog
i svetog zakona nužno povlaˇci za sobom stradanje i propast. Iako
kazna ne dolazi odmah nakon prijestupa, ipak je sigurno da ona ne´ce
izostati. Vjekovi otpada i zloˇcina skupljali su gnjev za dan plate, a
kada se napunila mjera njihovog bezakonja, preziratelji Boga kasno
su doznali kako je strašno kada se iscrpe Božje strplienje. Duh Božji
koji obuzdava okrutnu sotonsku silu, u velikoj mjeri se povukao, i
sada je onaj koji uživa u stradanjima ljudi mogao po volji da radi.
Oni koji su izabrali stazu pobune, uskoro su žnjeli njene plodove a
zemlja se napunila zloˇcinima odviše strašnim da hi ih pero moglo
opisati. Iz opustjelih pokrajina i porušenih gradova ˇcuo se strašan
krik — krik oˇcajanja. Francuska se uzdrmala kao da ju je zemljotres
potresao. Vi era. zakon, društveni poredak, porodica, crkva i država
—
sve je to oboreno bezbožnom rukom koja se podigla protiv Božjeg
zakona. Istinita je rijeˇc mudrog propovjednika: “Zli ´ce pasti zbog
svog bezakonja.” “Neka grešnik sto puta ˇc;ni zlo i odga ¯da mu se, ja
ipak znam da ´ce biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica
[236]
