184
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Luterovo uˇcenje našlo je u Nizozemskoj plodno tlo. Ozbiljni i
vjerni ljudi su ustali da propovijedaju evan ¯delje. Iz jedne nizozemske
provincije došao je Meno Simons. Odgojen u rimokatoliˇckoj crkvi
i posve´cen za sve´cenika, on nije ni najmanje poznavao Bibliju i
bojao se da je ˇcita iz straha da ne bi pao u krivovjerstvo. Kad ga je
poˇcela muˇciti sumnja u pogledu nauke o transupstancijaciji, smatrao
je to iskušenjem od strane sotone, i nastojao je da se oslobodi od
njega molitvom i ispovijedanjem, ali sve je bilo uzalud. Zatim je
pokušavao da uživanjima ušutka glas savjesti, ali i to je bilo bez
uspjeha. Poslije nekog vremena poˇceo je prouˇcavati Novi zavjet, i
ovo prouˇcavanje, zajedno sa prouˇcavanjem Luterovih spisa, dovelo
ga je dotle da je prihvatio reformiranu vjeru. Uskoro poslije toga bio
je u susjednom selu oˇcevidac pogubljenja jednog ˇcovjeka zato što
se ovaj po drugi put krstio. To ga je potaklo da prouˇcava Bibliju u
pogledu pitanja krštavanja djece. U njoj nije mogao na´ci dokaza u
prilog krštavanja djece, ali je vidio da su pokajanje i vjera neophodni
uvjet za primanje krštenja.
Meno je ostavio rimsku crkvu i posvetio je svoj život propovije-
danju istina koje je otkrio. Kako u Njemaˇckoj tako i u Nizozemskoj
pojavili su se zanesenjaci koji su širili lažne i zar vodljive nauke, a
koji se ˇcak nisu ustruˇcavali da se služe nasiljem i pobunama. Meno
je predvidio strašne posljedice do kojih bi neizbježno dovelo to uˇce-
nje, i zato se svom snagom odupro lažnom uˇcenju ovih zanesenjaka.
Bilo je mnogo njih koji su bili zavedeni od ovih fanatika, ali su se
ipak odrekli njihovog uˇcenja; preostalo je i dosta potomaka starih
krš´cana, koji su bili plod valdenžanskog uˇcenja. Meno je radio me ¯du
njima revno i uspješno.
U toku dvadeset pet godina putovao je sa ženom i djecom, podno-
se´ci umor i oskudicu, i ˇcesto je bio u životnoj opasnosti. Proputovao
je Nizozemsku i Sjevernu Njemaˇcku, rade´ci ve´cim dijelom me ¯du
siromašnim slojevima, ali njegov je utjecaj bio velik. Po prirodi
rjeˇcit, iako skromnog obrazovanja, on je bio ˇcovjek nepokolebljivog
poštenja, poniznog duha, nježan u opho ¯denju, iskreno i ozbiljno
pobožan, koji je sprovodio u život naˇcela koja je propovijedao, i tako
je zadobio povjerenje naroda. Njegovi rasijani i potlaˇceni sljedbenici
mnogo su trpjeli zbog toga što su ih zamjenjivali sa fanatiˇckim Mins-
terovim pristalicama. Ipak su se njegovim radom mnogi obratili.
[199]
