Reformacija u Francuskoj
171
nadala da ´ce protestantizam u Francuskoj pobijediti. Odluˇcila je
da se u Parizu propovijeda reformirana vjera. Za vrijeme kraljeve
odsutnosti zapovjedila je jednom protestantskom propovjedniku da
propovijeda u gradskim crkvama. Kada su to papski velikodostojnici
zabranili, princeza je tada otvorila dvor. Jedna soba ure ¯dena ie kao
kapela; izjavljeno je da ´ce se svaki dan u odre ¯deno vrijeme održavati
propovijed, na koju se pozivaju ljudi svih staleža. Mnoštvo svijeta je
dolazilo na propovijed. Ne samo kapela ve´c i predsoblje i susjedne
prostorije bile su pune naroda. Tisu´ce njih se skupljalo svaki dan na
službu Bogu: plemi´ci, državnici, advokati, trgovci i zanatlije. Mjesto
da ove skupove zabrani, kralj je odredio da se dvije papske crkve
otvore za propovijedi. Nikad prije nije grad bio toliko pokrenut
Božjom rijeˇcju. Izgledalo je da je s neba na narod dunuo duh života.
Umjerenost, ˇcistota, red i marljivost zauzeli su mjesto pijanstva,
poroka, sva ¯de i lijenosti.
Ali sve´censtvo nije sjedjelo skrštenih ruku. Kralj se još uvijek
ustruˇcavao da zabrani propovijedanje, i stoga su se oni okrenuli
narodu. Upotrebljavali su sva sredstva da izazovu strah, predrasude
i fanatizam neukih i praznovjernih. Pokoravaju´ci se slijepo svojim
lažnim uˇciteljima, Pariz, kao nekada stari Jeruzalem, nije poznao
vrijeme svoga poho ¯denja, niti ono što je služilo njegovom miru. U
[185]
toku dvije godine se Božja rijeˇc propovijedala u glavnom gradu, i
dok su mnogi primili evan ¯delje, ipak, ve´cina ga je odbacila. Fransoa,
zbog liˇcnih politiˇckih ciljeva, pokazao je izvjesnu vjersku snošljivost,
ali kasnije papine pristalice su povratile svoj utjecaj. Crkve su opet
zatvorene, i poˇcele su gorjeti lomaˇce.
Kalvin je još uvijek bio u Parizu, pripremaju´ci se prouˇcavanjem,
razmišljanjem i molitvom za svoj budu´ci rad, a u isto vrijeme je nas-
tavio da širi vidjelo. Konaˇcno je postao sumnjiv, i vlasti su odluˇcile
da ga spale na lomaˇci. Smatraju´ci se sigurnim u svojoj povuˇcenosti,
nije ni pomišljao na opasnosti kada su iznenada dojurili u njegovu
sobu prijatelji s viješ´cu da su ve´c poslati stražari da ga uhapse. U is-
tom ˇcasu zaˇculo se lupanje na vanjskim vratima. Više se nije smjelo
oklijevati. Neki od njegovih prijatelja zadržali su stražare na vratima,
dok su drugi pomogli reformatoru da se spusti kroz prozor. Brzo
se uputio ka predgra ¯du grada gdje je našao utoˇcište u kolibi jednog
radnika koji je bio prijatelj reformacije. Kalvin se tu preobukao u
odijelo svog doma´cina, i sa motikom na ramenu krenuo je dalje.
