Page 165 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

Protest knezova
161
potreba, naš prvi posao, jeste molitva; neka narod zna da je sada
izložen cštrici maˇca i sotoninom gnjevu, i neka se moli.
[174]
Kasnije, misle´ci na predloženi savez evangelistiˇckih država, Lu-
ter je rekao da je jedino oružje koje treba upotrebiti u tom ratu, “maˇc
Duha”. Izbornom knezu saskom je pisao: “Mi ne možemo u svojoj
savjesti odobriti savez koji nam se predlaže. Radije ´cemo deset puta
umrijeti nego. da vidimo da je naše djelo evan ¯delja uzrok prolivanja
krvi. Naša je dužnost da budemo kao ovce odre ¯dene za klaonicu.
Treba da nosimo križ Kristov. Neka Vaše Visoˇcanstvo bude bez
straha. Mi ´cemo uˇciniti više svojim molitvama, nego naši neprijatelji
svojim hvalisanjem. Samo neka se naše ruke ne oskvrne krvlju naših
neprijatelja. Ako car zahtijeva da iza ¯demo pred sud, mi smo gotovi
da iza ¯demo. Vi ne možete braniti našu vjeru. Svako mora sam da se
izloži opasnostima radi svoje vjere.
Iz tajnog mjesta molitve došla je sila koja je u doba velike re-
formacije potresla svijet. Tamo, u svetom pouzdanju, položile su
sluge Božje svoje noge na stijenu Božjih obe´canja. Za vrijeme borbe
u Augzburgu, Luter je svaki dan proveo tri najbolja sata u molitvi.
U tajnosti svoje sobe, izlivao je svoju dušu pred Bogom, rijeˇcima
punim povjerenja i nade, kao kad ˇcovjek razgovara sa svojim prija-
teljima. “Ja znam da si Ti naš Otac i Bog”, govorio je reformator,
i da ´ceš Ti rasuti gonitelje Tvoje djece, jer si Ti zajedno sa nama
u opasnosti. Ovo je Tvoje djelo, i mi smo ga otpoˇceli jer je to bila
Tvoja volja. Odbrani nas, dakle, o Oˇce!
Melanhtonu, koji je bio potišten od tereta briga i straha, pisao je:
Milost i mir u Kristu! — U Kristu, velim ja, ne u svijetu. Amen.
Mrzim strašnom mržnjom ove teške brige koje te jedu. Ako je djelo
nepravedno, ostavi ga; a ako je pravedno, zašto da sumnjamo u obe-
´canja Onoga koji nam nalaže da mirno spavamo? Krist ne´ce napustiti
djelo pravde i istine. On živi i vlada; ˇcega da se još bojimo?
Bog je ˇcuo uzvike svojih slugu. On je dao knezovima i pro-
povjednicima silu i hrabrost da odbrane istinu protiv kneza tame
ovoga svijeta. “Evo ja me´cem u Sionu kamen ugaoni, izabrani i
skupocjeni, i tko njega vjeruje, ne´ce se postidjeti.” 1. Petrova 2. 6.
Protestantski reformatori su zidali na Krista, i vrata paklena ih nisu
mogla nadvladati.
[175]