Protest knezova
155
Kralj je napokon izjavio pred cijelim saborom “da je edikt defi-
nitivno primljen i da ´ce biti izdat u obliku carskog dekreta. Zatim
je rekao saskom izbornom knezu i njegovim prijateljima da im ne
preostaje drugo nego da se pokore ve´cini”. Rekavši to, napustio je
skupštinu, ne daju´ci reformatorima priliku da mu odgovore. Uzalud
su oni poslali kralju jednu delegaciju s molbom da se vrati. “Stvar je
gotova”, rekao je kralj, “ostaje jedino da se pokorite.”
Carska stranka je znala da su krš´canski ‘knezovi odluˇcili da se
pridržavaju Svetog pisma kao ve´ceg autoriteta od lju ¯dskih nauka
i propisa; a znala je i to da ´ce prihva´canje ovog nar ˇcela na kraju
srušiti papstvo. Ali, “gledaju´ci samo na ono što se vidi”, kao što su
to tisu´ce ˇcinile prije i poslije njih, i oni su sebi laskali da je mo´c
na strani pape i cara, a da su reformatori slabi. Da su protestanti
raˇcunali na ljudsku poptporu, bili bi zaista slabi, kao što su to mislile
papine pristalice. Ali, iako malobrojni i zava ¯deni sa Rimom, oni
su ipak bili jaki. Protiv “odluke državnog sabora pozvali su se na
Božju rijeˇc, a protiv cara Karla, na Isusa Krista, cara nad carevima i
Gospodara nad gospodarima.
Pošto je Ferdinand odbio da uvaži uvjeravanje njihove savjesti,
knezovi su odluˇcili, ne vode´ci raˇcuna o njegovoj odsutnosti, da bez
odlaganja iznesu pred državni sabor svoj Protest.
“
Mi protestiramo ovim pismom pred Bogom, našim jedinim
Stvoriteljem, Braniteljem, Otkupiteljem i Spasiteljem, koji ´ce nam
jednom suditi, i izjavljujemo pred svim ljudima i stvorenjima da
mi i naše pristalice ni na kakav naˇcin ne pristajemo na predloženi
dekret, u svemu što je protiv Boga, protiv njegove Svete rijeˇci, ili
što se protivi našoj ˇcistoj savjesti i spasenju naših duša.”
“
Šta! Zar da potvrdimo taj dekret! Zar da priznamo da kad
svemogu´ci Bog pozove jednog ˇcovjeka k njegovom poznanju da
taj ˇcovjek nema slobodu primiti to poznanje?” Nema druge zdrave
nauke osim one koja se slaže s Božjom rijeˇcju.., Gospod zabranjuje
propovi jedan je druge nauke... Sveto pismo mora da se objašnjava
pomo´cu drugih jasnijih njegovih dijelova. Ova sveta Knjiga je lako
razumljiva krš´caninu u svemu što mu je potrebno, i dana je da
rastjera tamu. Stoga smo odluˇcili Božjom miloš´cu da saˇcuvamo ˇcisto
propovijedanje njegove Rijeˇci, onakve kakva se nalazi u biblijskim
[169]
knjigama Starog i Novog zavjeta, ne dodavaju´ci ništa što bi bilo
protiv nje. Ova Rijeˇc je jedina istina. Ona je pouzdano pravilo nauke
