Napredak reformacije u Njemaˇckoj
143
prave. Kao što je u prvom vijeku bilo u crkvi lažnih krista, tako su
se u šesnaestom vijeku pojavljivah lažni proroci.
Neki ljudi, duboko obuzeti uzbu ¯denjem u religioznom svijetu:
zamišljali su da su sa neba primili osobita otkrivenja i tvrdili su da
ih je Bog pozvao da privedu kraju djelo reformacije koje je Luter
otpoˇceo. Zapravo, oni su rušili ono što je Luter sagradio. Odbacili
su veliko naˇcelo koje je bilo temelj reformacije — Božju rijeˇc, kao
jedino pravilo vjere i života, a na mjesto tog nepogrešivog vo ¯de
stavili su promjenljivo i ne-sigurno mjerilo liˇcnih osje´canja i utisaka.
Odbacivši na ovaj naˇcin sredstva za otkrivanje zabluda i prijevara,
otvorili su put sotoni da po volji ovlada ljudskim umovima.
Jedan od ovih proroka je tvrdio da prima uputstva od an ¯dela
Gabrijela. Jedan student, koji je pristao uz njega, napustio je svoje
studije, izjavivši da ga je sam Bog obdario mudroš´cu da tumaˇci
Božju rijeˇc. I drugi, koji su po svojoj prirodi bili skloni fanatizmu,
pristali su uz njih. Rad ovih zanesenjaka izazvao je veliko uzbu ¯denje.
Luterove propovijedi svuda su probudile narod da osje´ca potrebu
za reformom, a sada su neke uistinu poštene duše bile zavedene
tvr ¯denjima ovih novih proroka.
Vo ¯de pokreta došle su u Vitenberg i htjele su da svoje uˇcenje
nametnu Melanhtonu i njegovim suradnicima. Rekli su im: “Mi smo
od Boga poslani da uˇcimo narod. Vodimo sa Gospodom povjerljive
razgovore i znamo budu´cnost; jednom rijeˇci, mi smo apostoli i
proroci, i pozivamo se na doktora Lutera.
Reformatori su se zaˇcudili i zbunili. U svemu tom? bilo je nešto
što nisu nikada doživjeli i nisu znali šta da preduzmu. “U ovim su
ljudima”, govorio je Melanhton, “neobiˇcni duhovi: ali kakvi su to
duhovi?... S jedne strane, pazimo da ne gasimo Božjeg Duha, ali, s
druge strane, pazimo da nas ne zavede sotonski duh.
Uskoro su se pokazale posljedice novog uˇcenja. Sveto pismo
se poˇcelo zanemarivati, pa ˇcak i potpuno odbacivati. U školama
[155]
je nastala zabuna. Studenti, preziru´ci svaki red, ostavljali su svoje
studije i napuštali univerzitete. Ljudi koji su mislili da su pozvani da
ožive i vode djelo reformacije doveli su ga upravo do ruba propasti.
Pristalice Rima su se opet ohrabrile i vikale pobjedonosno: “Još
jedan udarac, i sve ´ce biti naše.
Kada je Luter u svome skloništu u Vartburgu doznao šta se de-
šava, rekao je duboko zabrinut: “Uvijek sam oˇcekivao da ´ce nam
