Luter pred državnim saborom
129
i Luter je bio sakriven i od prijatelja i od neprijatelja. Na povratku
svome domu, iznenada bio je uhva´cen, otrgnut od svoje pratnje i
odveden brzo kroz šumu u kulu Vartburg — usamljenu tvr ¯davu,
sagra ¯denu na vrhu jednog brda. Njegovo odvo ¯denje i sakrivanje
uˇcinjeno je tako tajanstveno da i sam Fridrih Saski dugo vremena
nije znao gdje je odveden. Važno je bilo da se to ne zna. Dokle god
izborni knez nije znao gdje je Luter sakriven, on nije mogao ni dati
kakvo obavještenje o njemu. On je samo znao da je reformator u
sigurnosti, i to mu je bilo dosta.
Prošlo je prolje´ce, ljeto i jesen; došla je zima, a Luter je još
uvijek bio zatoˇcenik. Aleander i njegovi privrženici trijumfirali su,
uvjereni da ´ce se svjetlost evan ¯delja uskoro ugasiti. Ali umjesto toga,
reformator je svoju svetiljku punio iz, rezervoara istine da bi njeno
vidjelo svijetlilo još jaˇcim sjajem.
U prijateljskoj sigurnosti u Vartburgu, Luter se u poˇcetku osje´cao
sretan, Vide´ci da je izbavljen od opasnosti i bojne vreve. Ali nije
mogao dugo podnositi spokojstvo i odmor. Naviknut na aktivan život
i tešku borbu, on nije mogao lako podnositi neaktivnost. U ovim
danima usamljenosti lebdjelo mu je pred oˇcima stanje crkve, a on
je oˇcajno uzviknuo: “Jao! zar u ovim posljednjim danima Božjeg
gnjeva nema nikoga tko bi stao kao zid pred Gospoda i spasao
Izraela!” Zatim je poˇceo da razmišlja o sebi i uplašio ,se da ne bi
zbog svoga povlaˇcenja iz borbe bio okrivljen kao plašljivac. Osim
tos?a predbacivao je sebi nemarnost i uga ¯danje samome sebi. Ipak.
u isto* vrijeme ie ˇcinio više nego što bi se moglo oˇcekivati od
jednog ˇcovjeka. Njegovo pero nije nikada bilo nezaposleno. Njegovi
neprijatelrji, koji su sebi laskali da su ga ušutkali, zaˇcudili su se i
[141]
zbunili oˇcevidnim dokazima da je on još aktivan. Mnoštvo traktata
iz-lazilo je iz njegovog pera i kružilo po cijeloj Njemaˇckoj. Osim
toga uˇcinio je za svoje sunarodnjake veliko djelo time što je preveo
Novi zavjet na njemaˇcki jezik. Sa visine svog stjenovitog Patmosa,
više od godinu dana nastavljao je da propovijeda evan ¯delje i žigoše
grijehe i zablude svoga vremena.
Bog je uklonio svoga slugu iz javnog života ne samo zato da ga
saˇcuva od gnjeva njegovih protivnika i da mu osigura jedno mirno
vrijeme za ove važne poslove nego je to uˇcinio još iz važnijih razloga.
U samo´ci i skrovitosti planinskog utoˇcišta Luter je biq odvojen od
svakog zemaljskog oslonca i svjetske hvale. Tako je bio saˇcuvan od
