114
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
najbolju priliku da odbrani svoju stvar. Sve što je mogao kazati u
svoju odbranu, to je kazao. Ali njegova prividna pobjeda bila je znak
poraza. Od sada razlika izme ¯du istine i zablude bit ´ce to jasnija što
´ce njihova borba biti otvorenija. Nikada više poslije ovog dana nije
Rim stajao tako sigurno kao do tada.
Dok je ve´cina ˇclanova sabora bila spremna da preda Lutera osveti
Rima, mnogi od njih su vidjeli i osu ¯divali zlo koje je postojalo u
crkvi, i željeli su da se iskorijene zloupotrebe od kojih je stradao
njemaˇcki narod, a koje su bile prouzroko-vane pokvarenoš´cu i la-
komstvom sve´cenika. Legat je prikazao papstvo u najljepšoj boji.
Tog trenutka Božji Duh je pokrenuo jednog ˇclana sabora da prikaže
pravu sliku papske tiranije. Sa plemenitom odluˇcnoš´cu ustao je saski
knez Georg u tom kneževskom saboru i poraznom taˇcnoš´cu opisao
je prijevare i poroke papstva i njihove r ¯dave posljedice. Na kraju je
rekao: “To sii samo neke od zloupotreba koje govore protiv Rima.
Odbacili su svaki stid, i jedini im je cilj... novac, novac, novac! Tako
propovjednici, koji bi trebali da propovijedaju istinu, u stvari govore
samo laž, i ne samo da ih se trpi, nego ih se i nagra ¯duje, jer, u koliko
više lažu, u toliko su ve´ci njihovi dobici. Iz ovih kaljavih izvora teku
te prljave vode. Razvrat pruža ruku tvrdiˇcluku... Nažalost, sve´cens-
tvo stvara sablazan koji tolike jadne duše baca u vjeˇcnu1 propast.
Mora se izvršiti, op´ca re-forma.
Sam Luter ne bi mogao iznijeti jaˇce i izrazitije optužbe pro-
tiv papske pokvarenosti. A ˇcinjenica da je govornik bio odluˇcan
reformatorov neprijatelj, dala je njegovim rijeˇcima još ve´cu važnost.
Da su oˇci ˇclanova sabora bile otvorene, oni bi u svojoj sredini
vidjeli Božje an ¯dele kako prosipaju svijetle zrake u tamu, otvaraju´ci
umove i srca za primanje Božje istine, ˇcak i na neprijatelje reforma-
cije utjecala je sila Boga istine i mudrosti, i tako je bio pripravljen
put velikom djelu koje je trebalo da se izvrši. Martin Luter nije bio
[125]
prisutan, ali glas Nekoga ve´ceg od njega ˇcuo se na saboru.
Odmah je narodni sabor izabrao jednu komisiju koja je trebala
da sastavi listu svih papskih poreza, koji su tako teško pritiskivali
njemaˇcki narod. Ova lista sadržavala je sto i jednu taˇcku, i podnijeta
je caru sa molbom da poduzme potrebne korake da se te zloupo-
trebe ukinu. “Kolike duše su izgubljene!” rekli su ˇclanovi komisije.
“
Kakva pljaˇckanja, iznu ¯divanja i podmi´civanja se dešavaju zbog
toga što ih dozvoljava vrhovna glava krš´canstva. Naša je dužnost
