Poglavlje 8.—Luter pred državnim saborom
Novi car, Karlo V, stupio je na prijesto Njemaˇcke. Izaslanici
Rima su se požurili da mu ˇcestitaju i da ga nagovore da upotrebi
svoju mo´c protiv reformacije. S druge strane, izborni knez saski,
kome je Karlo u velikoj mjeri dugovao svoju krupnu, molio je cara
da ništa ne preduzme protiv Lutera dok ga ne sasluša. Car je na taj
naˇcin došao u težak položaj i nepriliku. Papine pristalice nisu tražile
ništa manje nego da car ediktom osudi Lutera na smrt. Izborni knez
je odluˇcno izjavio da “ni njegovo Veliˇcanstvo niti itko drugi nije
dokazaoda su Luterovi spisi netaˇcni”; zato on traži da se doktoru
Martinu da garantno pismo da bi se mogao pojaviti pred sudom
uˇcenih, pobožnih i nepristrasnih sudija.
Pažnja ovih stranaka bila je sada upravljena na sabor njemaˇckih
država, koji je bio sazvan u Vormsu uskoro poslije stupanja Karla V
na prijesto. Na tom saboru trebalo* je raspravljati o važnim politiˇc-
kim i drugim pitanjima. Po prvi put su se njemaˇcki knezovi trebali
sastati sa svojim mladim vladarom u savjetodavno! skupštini. Sa
svih strana države došli su crkveni i državni velikodostojnici.
Svjetovni velikaši visokog roda, mo´cni i ljubomorni na svoja
nasljedna prava; crkveni poglavari, svjesni svog superiornog polo-
žaja i svoje mo´ci; dvorski vitezovi, sa svojom naoružanom pratnjom;
poslanici stranih i dalekih zemalja, — svi su se okupili u Vormsu.
Ipak, glavni predmet pažnje ovog velikog sabora bila je stvar saskog
reformatora.
Karlo V je prethodno naredio izbornom knezu da dovede Lutera
sa sobom na sabor, obe´cavši mu svoju zaštitu i slobodu da raspravlja
o spornom pitanju sa mjerodavnim osobama. Luter je nestrpljivo
oˇcekivao da stupi pred cara. Njegovo zdravlje je bilo tada vrlo
pogoršano; ipak je pisao izbornom knezu: “Ako ne mogu zdrav do´ci
u Vorms, neka me prenesu tamo bolesna kakav jesam. Jer ako me
[122]
car zove, ne smijem da. sumnjam da me zove Bog. Ako namjeravaju
upotrebiti protiv mene nasilje, što je vjerovatno (jer me ne zovu da
se pouˇce), ja svoju stvar predajem u Božje ruke. Još živi i vlada onaj
111
