104
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
prezrivo bacio na stranu, rekavši da su to samo prazne rijeˇci i bez-
vrijedni citati. Luter, kome su se oˇci otvorile, prihvatio je sada borbu
sa oholim kardinalom na njegovom vlastitom podruˇcju — služe´ci
se predanjem i uˇcenjem crkve — i tako je potpuno oborio njegova
tvr ¯denja.
Kada je papin izaslanik vidio da su Luterovi dokazi nepobitni,
izgubio je svaku vlast nad sobom i gnjevno uzviknuo: “Posre´ci! ili
´cu te poslati u Rim gdje ´ceš do´ci pred suce kojima je nare ¯deno da se
upoznaju sa tvojim djelom. Iskljuˇcit ´cu iz crkve tebe, tvoje sljedbe-
nike i sve koji ti pomažu ili ´ce ti u budu´ce pomagati.” Napokon je
izjavio oholim i gnjevnim glasom: “Poreci! ili mi više ne izlazi pred
oˇci!
[115]
Reformator se odmah povukao sa svojim prijateljima, ˇcime je
dao jasan znak da se od njega ne može oˇcekivati nikakvo odricanje.
To je kardinal najmanje oˇcekivao. Mislio je da ´ce strogoš´cu natjerati
Lutera da se odrekne. Sada, pošto je ostao sam sa svojim jednomiš-
ljenicima, gledao je ˇcas jednoga, ˇcas drugoga, strašno zlovoljan zbog
neoˇcekivanog neuspjeha svojih planova.
Luterovi napori u ovom sukobu nisu bili bezuspješni. Mnoštvo
svijeta koje je prisustvovalo ovoj raspravi imalo je priliku da us-
poredi ova dva ˇcovjeka i da prosudi kakav ih duh vodi i snagu i
istinitost njihovih gledišta. Znaˇcajne li razlike! Reformator, jednos-
tavan, ponizan, odluˇcan, stajao je u Božjoj sili, sa istinom na svojoj
strani; a papski predstavnik, uobražen, drzak, ohol i nerazuman, bez
ijednog dokaza iz Svetog pisma, vikao je glasno: “Poreci! ili ´cu te
poslati u Rim da te kazne!”
Ne vode´ci raˇcuna o garantnom pismu koje je reformator imao,
njegovi neprijatelji su se zavjerili da ga uhvate i bace u zatvor.
Pošto bi njegov dalji boravak u Augzburgu bio nekoristan, njegovi
prijatelji su nastojali da se on odmah vrati u Vitenberg, ali uz najve´cu
opreznost i u najve´coj tajnosti. Luter je zato napustio Augzburg prije
osvitka dana, na konju, pra´cen samo jednim vodiˇcem, kojeg mu je
dao naˇcelnik grada. Ispu-njen mraˇcnim predosje´canjima, prolazio je
u tišini mraˇcnim i tihim ulicama grada. Budni i okrutni neprijatelji
radili su mu o glavi. Ho´ce li izbje´ci postavljenim zamkama? To
su bili ˇcasovi straha i ozbiljne molitve. Došavši do gradskog zida,
ugledao je mala vrata, koja su se pred njim otvorila, i on je sa
svojim vodiˇcem bez prepreke izašao iz grada. Kad su se našli izvan
