Luter se odvaja od Rima
103
je odluˇcio da ne dopusti da mu izmakne. Reformator se nije pobrinuo
da pribavi sebi garantno pismo. Njegovi prijatelji su ga molili da
se ne pojavi pred papinim legatom bez garantnog pisma, i sami su
poduzeli sve potrebne mjere da mu ga pribave od cara. Legatova je
namjera bila da Lutera, ako je ikako mogu´ce, prisili na porican je, a
ako mu to ne uspije, da ga odvede u Rim da ondje podijeli sudbinu
Husa i Jeronima. Za+o je legat preko svojih izaslanika pokušavao
da nagovori Lutera da do ¯de pred njega bez garantnog pisma, te da
se tako povjeri njegovoj milosti. Luter je to odluˇcno odbio i nije se
pojavio pred papinim izaslanikom sve dok nije dobio dokumenat
kojim mu je car zajamˇcio svoju za-štitu.
Namjera je katolika bila da pokušaju pridobiti Lutera privid-
nom blagonaklonoš´cu. U svojim razgovorima sa Luterom legat se
[114]
pokazao vrlo ljubazan, ali je tražio da se Luter bezuvjetno pokori
vlasti rimske crkve i da napusti svaku svoju taˇcku bez dokazivanja ili
kakvog pitanja. On još nije poznavao ˇcovjeka s kojim je imao da ras-
pravlja. U svom odgovoru Luter je naglasio svoje poštovanje prema
crkvi, svoju težnju za istinom, gotovost da odgovori na sve zamjerke
u pogledu svoje nauke i da svoju nauku potˇcini odluci izvjesnih
glavnih univerziteta. U isto vrijeme usprotivio se zahtjevu papinog
izaslanika koji je tražio da porekne svoje uˇcenje bez ikakvog dokaza
da je u zabludi.
Jedini odgovor od strane legata bio je: “Poreci, poreci!” Re-
formator je dokazao da je njegovo stanovište osnovano na Svetom
pismu i odluˇcno je izjavio da: se ne može odre´ci istine. Legat, nes-
posoban da odgovori na Luterove dokaze, obasuo ga je bujicom
prijekora, podsmjeha i laskanja, pomiješanim sa citatima iz predanja
i crkvenih otaca, ne davši reformatoru da do ¯de do rijeˇci. Vide´ci da
je njihov razgovor, vo ¯den na takav naˇcin, sasvim beskoristan, Luter
je napokon dobio dozvolu da iznese odgovor pismeno.
Kasnije je pisao svome prijatelju: “Vidio sam da je najrazumnije
odgovoriti mu pismeno; prvo, ono što je napisano, može se podvr´ci
rasu ¯divanju drugih ljudi; drugo, time se može lakše utjecati na strah,
ako ve´c ne na savjest jednog oholog i brbljivog tiranina, koji bi inaˇce
mogao da pobijedi svojim zapovjedniˇckim glasom.
Na slijede´cem sastanku Luter je iznio jasno, sažeto i snažno ra-
zjašnjenje svojih nazora, potkrijepivši ih mnogim citatima iz Svetog
pisma. Pošto je svoj sastav proˇcitao, dao ga je kardinalu, koji ga je
