Luter se odvaja od Rima
97
kaznu za svoje zloˇcine, postavljen je da zastupa papine koristolju-
bive i nesavjesne interese. Velikom drskoš´cu ponavljao je oˇcigledne
laži i ˇcudnovate priˇce, kojima je zavodio neznalice, lakovjerne i su-
jevjerne. Da su oni imali Božju Rijeˇc, ne bi tako lako bili prevareni.
Ali Biblija im ie bila zabranjena, i papa ih je držao pod svojom
kontrolom da bi pove´cali silu i bogatstvo ˇcastoljubivih vo ¯da.
Kad je Tecel ulazio u neki grad, pred njime je išao glasnik koji je
govorio: “Milost Božja i svetoga oca je pred vašim vratima.” Narod
je pozdravljao lukavog bogohulnika, kao da je sam Bog sišao sa
neba me ¯du njih. Bestidna trgovina uvukla se u crkvu, a Tecel je sa
propovjedaonice uzvisivao prodavanje oproštajnica kao najskupocje-
niji Božji dar. Govorio je da ´ce im se na osnovu njegovih potvrda o
kupljenom oproštenju oproštiti svi grijesi, bilo da su ih uˇcinili ranije
ili ´ce ih tek uˇciniti, i da “ni pokajanje nije neophodno potrebno”
“
Što više, uvjeravao je slušaoce da oproštajnice imaju mo´c ne samo
da spasu žive nego i mrtve; i da u istom trenutku kada na dnu njego-
vog sanduˇci´ca zazveˇci novac, duša, u ˇciju korist je novac dat, izlazi
[107]
iz ˇcistilišta i odlazi u nebo.
Kada je Simon ma ¯dioniˇcar ponudio apostolima novac da bi dobio
vlast da ˇcini ˇcudesa, Petar mu je odgovorio: “Novci tvoji s tobom
da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božji može dobiti za
novce.” Djela 8, 20. Ali Tecelovu ponudu su hiljade njih željno
prihvatili. Zlato i srebro je teklo u njegovu blagajnu. Spasenje koje
se može dobiti za novac, bilo je više traženo nego ono za koje je
potrebno pokajanje, vjera i odluˇcan napor da se ˇcovjeik odupre
grijesima i da ih pobijedi.
Nauka o oproštajnicama naišla je na otpor pobožnih i uˇcenih ljudi
u rimskoj crkvi. Bilo je mnogo njih koji nisu vjerovali tvr ¯denjima
koja su se protivila razumu i božanskom otkrivenju. .Nijedan biskup
nije se usudio da podigne svoj glas protiv te mrske trgovine; ali
poˇcela se osje´cati uznemirenost, i mnogi su se u strahu pitali: ne´ce
li Bog podignuti jedno oru ¯de da oˇcisti svoju crkvu.
Luter, iako još revan katolik, bio je ispunjen užasom zbog ‘bogo-
hulnih izjava trgovaca oproštajnicama. Mnogi od njegovih župljana,
koji su kupili potvrde o oproštenju, uskoro su poˇceli dolaziti svome
duhovnom pastiru, ispovijedaju´ci mu svoje razne grijehe i traže´ci
razrješenje, ne zato što su se pokajali i što su željeli da poprave svoj
život, ve´c na osnovu kupljenih potvrda o oproštenju. Luter je odbio
