90
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ganizirali su posebnu crkvu, koju su nazvali imenom “Ujedinijena
bra´ca”. Ovim ˇcinom navukli su na sebe prokletstvo svih staleža, ali
njihova odluˇcnost ostala je nepokolebljiva. Bili su prinu ¯deni da traže
utoˇcišta u šumama i pe´cinama, no ipak su se skupljali da se mole
Begu i da ˇcitaju Božju Rijeˇc.
Od glasnika koje su potajno slali u razne zemlje doznali su da u
nekim mjestima “postoje pojedini sljedbenici istine, neki u ovom,
a neki u onom gradu, da su i oni izloženi progonstvu i da usred
Alpa postoji stara crkva, osnovana na Svetom pismu, koja tako ¯der
ustaje protiv pokvarenosti Rima”
Ovu su novost primili sa velikom
radoš´cu i stupili su u prepisku s valdenžanskim krš´canima.
[99]
Vjerni evan ¯delju, ˇCesi su kroz dugu no´c progonstva upirali oˇci k
nebu kao ljudi koji oˇcekuju prve zrake dana. “Njihova je kocka pala
u zao ˇcas.„ ali oni su se sje´cali Husovih rijeˇci, koje je kasnije ponovio
Jeronim: da treba da pro ¯de jedan vijek prije nego što ´ce svanuti dan.
Ove rijeˇci su bile za tabori´cane (husite) ono što su bile Josipove rijeˇci
za dvanaest plemena u vrijeme njihovog ropstva: “Ja umirem; ali
Bog ´ce vas sigurno pohoditi i izvesti vas iz ove zemlje.
Poslednje
godine petnaestog vijeka svjedoˇce o sporom ali sigurnom pove´canju
broja “Ujedinjene bra´ce”. Iako nisu imali slobodu, ipak su donekle
uživali mir. U poˇcetku šesnaestog vijeka imali su ve´c oko dvije
stotine crkava u ˇCeškoj i Moravskoj.
“
Toliki je bio ostatak koji se
izbavio od uništavaju´ceg bijesa, ognja i maˇca, i koji je mogao vidjeti
kako svi´ce dan koji je Hus prorekao.
[100]
