88
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
.
približavale su se jedna drugoj, dok ih napokon nije odvajala samo
jedna rijeka. “Krstaša je po broju bilo mnogo više, ali umjesto da
pre ¯du rijeku i otpoˇcnu borbu s husitima, zbog ˇcega su izdaleka došli,
stajali su mimo i gledali u ratnike.
Tada ih je najednom obuzeo
tajanstveni strah. Bez ikakvog napada na njih, ova mo´cna vojska se
razbila i raspršila kao da je bila poražena od nevidljive sile. Veliki
broj bio je poubijan od husita, koi’ su progonili bjegunce, i u ruke
pobjednika pao je veliki plijen, tako da je rat ˇCehe obogatio umjesto
da ih osiromaši.
Nekoliko godina kasnije jedan drugi papa poveo je novi krstaški
rat. I sada, kao i u ranijim pohodima, sakupljeno je mnoštvo ljudi
[97]
i sredstava iz evropskih katoliˇckih zemalja. Velike su povlastice
obe´cane onima koji budu uzeli uˇceš´ca u ovom opasnom pothvatu.
Svaki krstaš dobit ´ce oproštenje najgnusnijih zloˇcina. Svima koji u
ratu poginu, obe´cana je velika nagrada na nebu, a oni koji ga prežive,
ste´ci ´ce ˇcast i bogatstvo na bojnom polju. Ponovo je velika vojska
prešla granicu i navalila na ˇCešku. Husiti su se povukli pred njorn
i tako namamili neprijatelja u unutrašnjost zemlje, navode´ci ga na
pomisao da je ve´c izvojevao pobjedu. Napokon je Prokopova vojska
stala, okrenula se prema neprijatelju i pripremila za napad. Krstaši,
uvidjevši svoju pogrešku, ostali su u logoru oˇcekuju´ci napad. Kada
se ˇcuo glas vojske koja se približavala, ˇcak prije nego što su husiti
bili na vidiku, ponovo je me ¯du krstašima nastala panika. Knezovi,
vojskovo ¯de i vojnici bacili su svoje oružje i bježali u svim pravcima.,
Uzalud je papski legat, koji je bio vo ¯da pohoda, pokušavao da sakupi
svoju uplašenu i raspuštenu vojsku. Usprkos svih njegovih napora,
napokon je i njega samoga povukao talas bjegunaca. Poraz je bio
potpun, i opet je ogroman plijen pao u ruke pobjednika.
Tako je i po drugi put bez ijednoga udarca, pobjegla pred jed-
nim malim i slabim narodom jedna vojska, poslata od naj-mo´cnijih
evropskih naroda, koja se sastojala od hrabrih, ratobornih ljudi, dobro
obuˇcenih i naoružanih za borbu. Jasno je bilo da se ovdje umiješala
božanska sila. Napadaˇci su bili savladani nekim neobiˇcnim strahom.
Onaj koji je uništio Faraon ovu vojsku u Crvenom moru; onaj koji
je nagnao u bjekstvo Madijane pred Gedeonom i njegovih tri stotine
ljudi; onaj koji je jedne no´ci uništio mo´c gordih Asiraca, sada je
opet podigao svoju ruku da uništi silu napadaˇca. “Drhtat ´ce od straha
