Hus i Jeronim
79
je svojim putem osje´caju´ci da ga on vodi na lomaˇcu. Iako je dobio
garantno pismo od ˇceškog kralja, i isto tako drugo garantno pismo od
kralja Sigismunda, kojim je garantirana njegova sigurnost za vrijeme
putovanja, ipak je sve svoje poslove tako sredio kao da ga ˇceka smrt.
U jednom pismu koje je uputio svojim prijateljima u Pragu pisao
je slijede´ce: “Bra´co moja, ja polazim sa jednim garantnim pismom
od kralja da sretnem svoje bezbrojne i smrtne neprijatelje... Ja se
potpuno uzdam u svemogu´ceg Boga i moga Spasitelja, i nadam se da
´ce On ˇcuti vaše usrdne molitve i da ´ce mi dati razum i mudrost, tako
da ´cu mo´ci da im odolim, i da ´ce mi pokloniti svoga Svetoga Duha da
me utvrdi u svojoj istini, tako da ´cu hrabro mo´ci podnijeti iskušenja,
tamnicu i, ako bude potrebno, muˇceniˇcku smrt. Isus Krist stradao je
radi svojih izabranih, pa zar da se onda ˇcudimo što nam je ostavio
primjer da za naše spasenje sve strpljivo podnosimo? On je Bog, a
[87]
mi smo njegova stvorenja; on je Gospod, a mi njegove sluge; on je
Uˇcitelj svijeta, a mi ništavni smrtnici; Njemu ništa ne treba, a nama
je sve potrebno; on je stradao, zašto ne bismo stradali i mi, naroˇcito
ako je stradanje za naše oˇciš´cenje... Stoga, dragi prijatelji, ako bi
moja smrt poslužila njemu na slavu, onda se molite da ona do ¯de što
prije, i da mi Gospod pomogne da mogu podnijeti postojano sve
nevolje. Ali ako je bolje da se vratim vama, molimo se Bogu da se
mogu vratiti bez mrlje sa ovog sabora, to jest da ne pogazim ni jednu
istinu evan ¯delja, ve´c da ostavim dobar primjer svojoj bra´ci. Možda vi
ne´cete više vidjeti moje lice u Pragu, ali ako volja svemogu´ceg Boga
dozvoli da se vratim vama, po ¯dimo tada naprijed srcem ˇcvrš´cim u
poznavanju njegovog zakona i u ljubavi prema Bogu.
U drugom pismu upu´cenom jednom sve´ceniku koji je postao
uˇcenik evan ¯delja, Hus govori s dubokom smjernoš´cu o svojim slabos-
tima, optužuju´ci sebe “da je sa zadovoljstvom nosio bogata odijela i
da je ˇcesto trošio vrijeme na bezvrijedne stvari”. Onda dodaje ovaj
dirljivi savjet: “Neka slava Božja, spasenje duša i rad budu tvoja
glavna briga, a ne da misliš na posjed crkvenih dobara i imetak. Pazi
da ne ukrašavaš više svoju ku´cu nego svoju dušu; uloži najve´ci napor
za svoju duhovnu zgradu. Budi blag i ponizan sa siromašnima, i ne
troši svoja dobra na gozbe. Ako ne popraviš svoj život i ne uzdržiš
se od onoga što je suvišno, bojim se da ´ceš biti teško kažnjen kao
ja, koji sam to ˇcinio, zaveden navikom i zbunjen ponositim duhom...
Ti znaš moju nauku, jer si primao moje pouke još iz djetinjstva,
