516
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Napokon se izdaje zapovijest za pokret i bezbrojno mnoštvo
polazi, — vojska kakvu zemaljski osvajaˇci nisu nikada sakupili,
kakvoj ne bi bile ravne sjedinjene sile svih vremena otkako je na
zemlji poˇceo rat. Sotona, najmo´cniji ratnik, predvodi, a njegovi
an ¯deli udružuju svoje snage za ovu posljednju bitku. Carevi i ratnici
okružuju sotonu, a množina ide za njima u ogromnim formacijama,
svaka pod svojim odre ¯denim vo ¯dom. Sa vojniˇckom taˇcnoš´cu kre´cu
se zbijeni redovi preko ispucane i neravne zemljine površine prema
Božjem gradu. Na Isusovu zapovijest zatvaraju se sva vrata Novog
Jeruzalema, a sotonina vojska opkoljava grad i sprema se za napad.
Sada se Krist ponovo pokazuje svojim neprijateljima. Visoko
iznad grada, na temelju od blistavoga zlata stoji prijesto, veliˇcanstven
i uzvišen. Na ovom prijestolu sjedi Božji Sin, a oko njega su podanici
njegovog carstva. Silu i veliˇcanstvenost Kristovu ne može da opiše
nijedan jezik, nijedno pero. Slava vjeˇcnoga Oca okružuje njegovog
Sina. Sjaj njegova prisustva ispunjava Božji grad i razliva se izvan
vrata preplavljuju´ci cijelu zemlju svojim blistavim zracima.
Najbliže prijestolu su oni koji su nekada bili revni za sotoninu
stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, išli za Spasiteljem
u svojoj dubokoj, iskrenoj odanosti. Pored njih nalaze se oni koji
su, usred prijevara i nevjerstva, izgradili savršeni krš´canski karakter,
koji su poštovali Božji zakon kada ga je krš´canski svijet proglasio
bezvrijednim i beznaˇcajnim, i milioni, iz svih vremena, koji su zbog
svoje vjere pretrpjeli muˇceniˇcku smrt. A iza njih je “narod mnogi,
kojega ne može nitko izbrojati, od svakog jezika i koljena i naroda
i plemena, ... pred prijestolom i pred Jagnjetom, obuˇcen u haljine
bijele, i palme u rukama njihovim”. Otkrivenje 7, 9. Njihova borba je
završena i pobjeda izvojevana. Oni su završili trku i primili nagradu.
Palmova granˇcica u njihovim rukama oznaˇcava simbol njihove po-
bjede, a bijela haljina je znak savršene Kristove pravde, koja je sada
i njihova.
[540]
Otkupljeni podižu svoje glasove u pjesmi hvale koja odjekuje i
odzvanja nebeskim svodom: “Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na
prijestolu, i Jagnjetu.” Otkrivenje 7, 10. An ¯deli i serafimi sjedinjuju
svoje glasove u proslavljanju. Pošto su se otkupljeni osvjedoˇcili u
sotoninu mo´c i zlobu, svjesni su, kao nikada ranije, da ih nijedna sila
osim Kristove ne bi mogla uˇciniti pobjednicima. U ovom cijelom
svijetlom mnoštvu spasenih nema nijednoga koji spasenje pripisuje
