Poglavlje 38.—Posljednja opomena
“
I poslije ovoga vidjeh drugoga an ¯dela gdje silazi s neba, koji
imaše oblast veliku; i zemlja se zasvijetli od slave njegove. I povika
jakim glasom govore´ci: pade, pade Babilon, grad veliki, i posta
stan ¯davolima, i tamnica svakome duhu neˇcistome, i tamnica sviju
ptica neˇcistih i mrskih; jer otrovnim vinom bluda svojega napoji sve
narode. I ˇCuh glas drugi s neba koji govori: izi ¯dite iz nje, narode
moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine i da vam ne naude zla
njezina.” (Otkrivenje 18, 1. 2. 4.)
Ovo mjesto u Pismu ukazuje na vrijeme kada treba da se ponovi
vijest o padu Babilona, koju je objavljivao drugi an ¯deo (Otkrivenje
14, 8.),
sa napomenama pokvarenosti koje su prodrle u razne vjer-
ske zajednice koje saˇcinjavaju Babilon otkad je ova vijest prvi put
objavljena u ljeto 1844. godine. Ovdje se opisuje strašno stanje na
vjerskom polju. Sa svakim odbacivanjem istine postaje duh ljudi
mraˇcniji, a njihovo srce tvr ¯de, dok ne postanu otvoreni nevjernici.
Usprkos opomenama koje je Bog dao, oni ´ce nastaviti da preziru
jednu od deset zapovijesti, dok ne budu dotle zavedeni da ´ce pro-
goniti one koji smatraju sve Božje zapovijesti svetima. Preziranje
Božje rijeˇci i njegovog naroda znaˇci preziranje Krista. Kada crkve
budu prihvatile spiritistiˇcko uˇcenje, onda ´ce biti otklonjene ograde
koje su bile nametnute tjelesnom srcu, a vjeroispovijedanje ´ce postati
ogrtaˇc koji ´ce pokrivati najpodlije bezakonje. Vjera u spiritistiˇcka
otkrivenja otvara vrata lažnim duhovima i ¯davolskim naukama, i
tako ´ce se u crkvama osjetiti utjecaj zlih an ¯dela.
O Babilonu, za vrijeme kad se o njemu govori u ovom proro-
ˇcanstvu, kaže se slijede´ce: “Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba,
i Bog se opomenu nepravde njezine.” (Otkrivenje 18, 5.) Babilon je
napunio mjeru svoje krivice, i propast ´ce ga brzo sna´ci. Ali Gospod
ima još svoj narod u Babilonu, i prije nego što Ba- bilon bude po-
[492]
ho ¯den Božjim sudovima, vjerni treba da budu pozvani da iza ¯du iz
njega, da se ne pomiješaju u grijehe njegove, i da im “ne naude zla
njezina”. Zato je ovdje rijeˇc o pokretu koji je predstavljen an ¯delom
468
