466
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
tine. Nemogu´ce je da ostanemo pošte ¯deni od ruganja, mudrolija, i
lažnih primamljivih nauka modernog nevjerstva. Sotona podešava
svoja iskušenja svim staležima. Na neobrazovane napada ruganjem
i ismjehavanjem, dok protiv obrazovanih istupa sa nauˇcnim primjed-
bama i filozofskim umovanjem, jednako proraˇcunatim da izazove
nepovjerenje ili preziranje Svetoga pisma. Cak se i omladina koja
ima malo iskustva, usu ¯duje da sumnja u osnovna naˇcela krš´canstva.
I ovo nevjerovanje mladih, ma koliko bilo površno, ima svoj utjecaj.
Mnogi su na ovaj naˇcin tako zavedeni da se rugaju vjerovanju svojih
roditelja i preziru Duh milosti. (Jevrejima 10, 29.) Mnogi životi
onih koji su obe´cavali da ´ce biti Bogu na ˇcast i svijetu na blagoslov
uništeni su zatrovanim dahom bezbožnosti. Svi koji se uzdaju u hva-
lisave zakljuˇcke ljudskog razuma i uobražavaju da mogu protumaˇciti
božanske tajne, i bez pomo´ci Božje mudrosti saznati istinu, zapleli
su se u mrežu sotonskih zamki.
Mi živimo u najsveˇcanijem odsjeku historije ovoga svijeta. Sud-
bina ljudi koji su prepunili zemlju treba uskoro da se odluˇci. Naše
vlastito budu´ce dobro, a tako ¯der i spasenje drugih duša, zavisi od
puta kojim ´cemo sada po´ci. Potrebno je da nas vodi Duh istine. Svaki
Kristov sljedbenik treba ozbiljno da se pita: “Gospode, šta ho´ceš da
ˇcinim?” Mi treba da se ponizimo pred Bogom u postu i molitvi, i da
mnogo razmišljamo o njegovoj Rijeˇci, a naroˇcito o doga ¯dajima na
sudu. Sada treba da tražimo duboka i živa iskustva sa Bogom. Ne
smijemo da izgubimo nijedan trenutak. Oko nas se zbivaju doga ¯daji
od najve´ce važnosti; mi se nalazimo na sotoninom zaˇcaranom tlu.
Ne spavajte, Božji stražari! Neprijatelj je blizu i vreba, spreman
svakoga trenutka da skoˇci na vas i uˇcini vas svojim plijenom, samo
ako klonete i zadrijemate.
Mnogi su obmanuti u pogledu svoga stvarnog položaja pred
Bogom. Oni su zadovoljni sobom što nisu uˇcinili zla djela, a za-
boravljaju na dobra i plemenita djela koja Bog traži od njih, a koja
su zanemarili da uˇcine. Nije dovoljno da su oni drveta u Božjem
[490]
vrtu. Bog oˇcekuje od njih da donesu rod. On ih ˇcini odgovornima za
sva dobra koja su njegovom miloš´cu mogli da uˇcine a nisu uˇcinili.
Oni su upisani u nebeskim knjigama kao oni koji zemlji smetaju.
Ali ˇcak i sluˇcaj ovih ljudi nije sasvim bez nade. Za one koji ne cijene
Božju ljubav i zloupotrebljavaju njegovu milost, srce Ljubavi koje
dugo trpi još uvijek se moli. “Zato govori: ustani ti koji spavaš, i
