432
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
da svijet vjeruje u ono što on ho´ce. Knjigu koja treba da osudi njega
i njegove sljedbenike, odbacuje; a Spasitelja svijeta prikazuje kao
obiˇcnog ˇcovjeka. Kao što je rimska straža, koja je ˇcuvala Isusov
grob, proširila lažne glasove, kako su je nauˇcili sve´cenici i starješine
da bi pobili njegovo uskrsenje, tako i pristalice spiritistiˇckih pojava
pokušavaju da dokažu da u životu našeg Spasitelja nema niˇcega
ˇcudesnog. Pošto su tako Isusa stavili u pozadinu, oni skre´cu pažnju
na svoja vlastita ˇcudesa tvrde´ci da ona daleko nadmašuju Kristova
djela.
Istina je da spiritizam danas mijenja svoj oblik i, prikrivaju´ci
neke svoje najgrublje crte, poprima krš´cansko ruho. Ali njegove
izjave sa govornice i preko štampe su se objavljivale mnogo godina,
i u njima je otkriven njegov pravi karakter. Ovo uˇcenje ne može se
pore´ci ni sakriti.
Cak i u svome današnjem obliku, daleko od toga da bi bio manje
opasan nego ranije, on je, u stvari, još opasniji jer je prepredeniji.
Dok se ranije odricao Krista i Biblije, sada izjavljuje da oboje pri-
hva´ca. Ali Biblija se tumaˇci na takav naˇcin koji se svi ¯da nepreporo-
¯denom srcu, a njene sveˇcane i važne istine se smatraju bezvrijednim.
Ljubav se istiˇce kao glavna Božja osobina, ali ona se prikazuje kao
raznježena sentimentalnost, koja ne pravi razliku izme ¯du dobra i
zla. Božja pravednost, njegovo gnušanje na grijeh, zahtjevi njego-
vog svetog zakona — sve se to smatra nevažnim. Narod se uˇci da
Deset zapovijesti smatra mrt-vim slovom. Privlaˇcne i oˇcaravaju´ce
priˇce djeluju na ˇcula i navode ljude da odbace Bibliju kao temelj
svoje vjere. Krista se i sada odriˇcu kao i nekada. Ali sotona je toliko
ljudima zaslijepio oˇci da ne primje´cuju prijevare.
Malo je njih koji imaju pravi pojam o zavodniˇckoj mo´ci spiri-
tizma i o opasnosti koja prijeti onima koji dolaze pod njegov utjecaj.
Mnogi se bave njime samo da bi zadovoljili svoju radoznalost. Oni, u
stvari, ne vjeruju u njega, i sa užasom bi odstupili natrag pri pomisli
da bi mogli pasti pod vlast duhova. Ali oni se usu ¯duju stupiti na za-
[454]
branjeni teren, a mo´cni neprijatelj vrši nad njima svoju mo´c i protiv
njihove volje. Ako se samo jedanput potˇcine njegovom utjecaju, on
ih zarobljava. Nemogu´ce je da se svojom vlastitom snagom otrgnu
od njegovog zavodljivog i primamljivog ˇcaranja. Ništa osim Božje
sile, darovane kao odgovor na ozbiljnu molitvu vjere, ne može da
oslobodi ove duše uhva´cene u zamku.
