Page 413 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

Sotonine zamke
409
Ali ograniˇcen ljudski razum ne može da potpuno shvati planove
i ciljeve beskonaˇcnoga Boga. Boga ne možemo dokuˇciti istraživa-
njem. Ne smijemo se osmjeliti da drskom rukom podignemo zavjesu
kojom je On obavio svoje veliˇcanstvo. Apostol uzvikuje: “Kako su
neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!” Rimlja-
nima Ii, 33. Mi možemo da shvatimo njegovo postupanje sa nama
i pobude koje ga rukovode toliko da bismo mogli vidjeti njegovu
neograniˇcenu ljubav i milost, sjedinjene sa njegovom neizmjernom
silom. Naš nebeski Otac nare ¯duje sve mudro i pravedno, i mi ne
smijemo da budemo nezadovoljni i nepovjerljivi, ve´c treba da mu se
klanjamo i potˇcinjavamo sa strahopoštovanjem. On ´ce nam otkriti
toliko od svojih namjera koliko je potrebno za naše dobro, a za ostalo
treba da se povjerimo Ruci koja je svemogu´ca i Srcu koje je puno
ljubavi.
Bog daje dovoljno dokaza u prilog vjere, ali on nikada ne otklanja
sve što bi moglo da posluži kao izgovor za nevjerovanje. Oni koji
traže podršku za sumnju, naci ´ce je. A oni koji odbijaju da prihvate
rijeˇc Božju i da je ispunjavaju dok ne bude uklonjena i najmanja
primjedba, tako da nema više razloga za sumnju, nikada ne´ce primiti
svijetlost.
Nepovjerenje prema Bogu je prirodna pojava nepreporo ¯denog
srca koje je u neprijateljstvu sa Bogom. Ali vjeru daje Sveti Duh, i
ona ´ce se razvijati samo onda kad se gaji. Nitko ne može biti jak u
vjeri ako ne ulaže odluˇcne napore za to. Nevjerovanje se pove´cava
kad ga podupiremo. Ako ljudi, umjesto da se bave dokazima koje
im je Bog dao za utvr ¯divanje njihove vjere, dopuste da sumnjaju i
kritikuju, nalazit ´ce sve više dokaza za svoju sumnju.
Ali oni koji sumnjaju u Božja obe´canja i ne vjeruju u njegovu
milost oduzimaju mu ˇcast; i njihov utjecaj, umjesto da druge privlaˇci
Kristu, još više ih udaljuje od njega. Oni su nerodna drveta, koja
pružaju svoje suhe grane nadaleko i široko, i time oduzimaju sunˇcevu
svjetlost drugim biljkama, te one venu i ginu u hladnoj sjenci. Život
i rad ovakvih je stalno svjedoˇcanstvo protiv njih. Oni siju sjeme
[430]
sumnje i nevjerstva, koje ´ce neminovno donijeti svoju žetvu.
Postoji samo jedan put za one koji žele da se oslobode sumnje:
umjesto da sumnjaju i kritikuju ono što ne razumiju, treba da paze
na svjetlost koja ih ve´c obasjava, i tada ´ce primiti ve´cu svjetlost.
Neka ispunjavaju svaku dužnost koju su dobro razumjeli, i bit ´ce