Otpad od vjere
37
bilo je širenje Biblije zabranjeno. Narodu nije bilo dozvoljeno da
je ˇcita ili da j!e ima u svojoj ku´ci; nesavjesni sve´cenici i biskupi
tumaˇcili su je tako da podupru svoje uˇcenje. Tako je došlo do toga
da papa bude op´ce priznat kao namjesnik Božji na zemlji, koji ima
vlast nad crkvom i državom.
Pošto je odstranjena knjiga koja otkriva zablude, sotona je mo-
gao po volji da radi. Proroˇcanstvo je objavilo da ´ce papstvo nastojati
da ” promijeni vremena i zakone” (Danijel 7, 25). -Ono nije okli-
jevalo da otpoˇcne to djelo. Da se obra´cenima iz neznaboštva pruži
zamjena za obožavanje idola i da ih se lakše privede krš´canstvu, u
crkvu se postepeno uvodio kult slika i relikvija. Jedan op´ci crkveni
sabor j|e uzakonio to novo idolopoklonstvo. (Vidi Hist. dodatak). Da
bi dovršio bogohulno -djelo, Rim se -usudio da iz Božjeg zakona
izbriše drugu zapovijest, koja zabranjuje obožavanje slika, a da bi
broj zapovijesti ostao nepromijenjen, podijelio je desetu zapovijest,
naˇcinivši od nje dvije.
Duh kompromisa s neznaboštvom otvorio je put daljem prezi-
ranju nebeske vlasti. Posluživši se neposve´cenim vo ¯dama crkve,
sotona je uperio svoju strijelu protiv ˇcetvrte zapovijesti; pokušao
je da odstrani staru subotu, dan koji je Bog blagoslovio i posvetio
(1.
Mojsijeva 2, 2. 3.), i da na njeno mjesto uzdigne praznik koji
su neznabošci svetkovali kao “ˇcasni dan sunca”. Ta se promjena
u poˇcetku pokušala izvesti tajno. U prvim vjekovima svi krš´cani
svetkovali su pravu subotu. Revnovali su za Božju ˇcast, jer su bili
uvjereni u nepromjenljivost njegovog zakona, i ljubomorno su pazili
na njegova sveta naˇcela. Ali da bi postigao svoj cilj, sotona je lukavo
radio preko svojih oru ¯da. Da bi pažnja naroda bila skrenuta na ne-
djelju, ona je bila proglašena praznikom u ˇcast Kristovog uskrsnu´ca.
Tog dana se održavala vjerska služba, ili pak se on smatrao samo
danom razonode, a subota se još uvijek. smatrala -svetom.
Da bi pripravio put za djelo koje je namjeravao da izvrši, sotona
je naveo Jevreje, još prije Krista, da subotu opterete veoma strogim
propisima, tako da je njeno svetkovanje postalo teret. Koriste´ci se
lažnom svjetloš´cu u kojoj je sada prikazivao subotu, uˇcinio je da se
na nju gleda sa prezirom kao na jevrejsku uredbu. Dok su krš´cani
[44]
nastavili da slave nedjelju kao dan radosti, sotona ih je naveo da od
subote naˇcine dan. posta, tuge i žalosti.
