388
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
da bude izagnan iz stanova blaženstva, vo ¯da zavjere je drsko poka-
zao svoj prezir prema Stvoriteljevom zakonu. Stalno je ponavljao da
an ¯delima nije potreban nikakav nadzor, nego treba da budu slobodni,
da ˇcine svoju vlastitu volju koja ´ce ih uvijek ispravno voditi. Kriti-
kovao je božanske zakone kao neko ograniˇcenje njihove slobode,
i izjavio je da je njegova namjera da ukine zakon da bi nebeska
vojska, oslobo ¯dena ovog jarma, mogla da dospije do uzvišenog i
slavnijeg života.
Jednodušno su sotona i njegove ˇcete svalile svu odgovornost za
svoju pobunu na Krista tvrde´ci da se nikad ne bi pobunili da nisu bili
ukoreni. Pošto su bili uporni i prkosni u svome nevjerstvu i uzaludno
pokušavali da obore Božju vladavinu, predstavljaju´ci se bogohulno
kao nevine žrtve nasilniˇcke vlasti, buntovnik i sve njegove pristalice
bili su napokon prognani sa neba.
Isti duh koji je otpoˇceo bunu na nebu još uvijek podstrekava bunu
na zemlji. Sotona je nastavio da se kod ljudi služi istim sredstvima
kao i kod an ¯dela. Njegov duh vlada sada i u djeci nepokornosti.
Kao on, tako i oni pokušavaju da obore ograde Božjeg zakona i
obe´cavaju ljudima slobodu prestupanjem njegovih propisa. Karanje
grijeha izaziva još uvijek duh mržnje i otpora. Kada Božje opomene
utjeˇcu na svijest ljudi, sotona ih nagoni da se opravdavaju i da za
svoj grešni život traže odobravanje drugih. Mjesto da svoje zablude
napuste, izazivaju neraspoloženje prema onome koji ih kara, kao
da je on jedini uzrok njihovih teško´ca. Od dana pravednog Abela
pa sve do našega vremena, ovaj se duh dizao protiv onih koji su se
usudili da kore grijeh.
Kao što se sotona na nebu poslužio lažnim predstavljanjem
Božjeg karaktera, prikazuju´ci Boga strogim i nasilnikom, tako je i
[407]
na zemlji zaveo ljude na grijeh. A kada je u tome uspio, tvrdio je da
su Božja nepravedna ograniˇcenja dovela do ˇcovjekovog pada, kao
što su bila razlog i njegovoj pobuni.
Ali Vjeˇcni je sam objavio svoj karakter: “Gospod, Bog milostiv i
žalostiv, spor na gnjev i obilan milosr ¯dem i istinom; koji ˇcuva milost
tisu´cama; prašta bezakonja i nepravde i grijehe; koji ne pravda
krivoga.” (2. Mojsijeva 34, 6. 7.)
Istjeravši sotonu sa neba, Bog je pokazao svoju pravdu i pot-
vrdio ˇcast svoga prijestola. Ali kada je ˇcovjek sagriješio, naveden
prijevarama svog otpalog duha, Bog je svoju ljubav pokazao time
