Poglavlje 3.—Otpad od vjere
U svojoj drugoj poslanici Solunjanima apostol Pavao je prorekao
veliki otpad od vjere koji ´ce dovesti do uspostavljanja papske vlasti.
On je rekao da “Krist ne´ce do´ci dok ne do ¯de najprije otpad, i ne
pokaže se ˇcovjek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podiže više
svega što se zove Bog ili se poštuje tako da ´ce on sjesti u crkvi
Božjoj kao Bog, pokazuju´ci sebe da je Bog.” Dalje apostol opominje
svoju bra´cu “da se ve´c radi tajna bezakonja”. 2. Solunjanima 2, 4.
7.
Ve´c u ono rano vrijeme apostol je vidio kako se u crkvu uvlaˇce
zablude koje ´ce pripremiti put razvitku papstva.
Tajna bezakonja razvijala se malo po malo, najprije kradom i
tiho, a kad je ojaˇcala i zadobila vlast nad ljudskim umovima, pokazi-
vala je sve otvorenije svoje lažno i bogohulno djelo. Neznabožaˇcki
obiˇcaji su se skoro neosjetno uvukli u crkvu. Velika gonjenja, koja
je crkva podnosila od strane neznaboštva, suzbijala su za neko vri-
jeme duh kompromisa i približavanja svijetu. Ali kada je gonjenje
prestalo, i krš´canstvo ušlo u carske dvorove i palate, onda je ono
zamijenilo skromnu jednostavnost Krista i apostola sa sjajem i gor-
doš´cu neznabožaˇckih sve´cenika i vladara. Ono je na mjesto Božjih
zahtjeva uvelo ljudske teorije i tradicije. Prividno Konstantinovo
obra´cenje, u poˇcetku 4. vijeka, izazvalo je veliku radost; i tako je
svijet ušao u crkvu prikriven plastom pravde. Pokvarenost je brzo
napredovala. Neznaboštvo, na izgled pobije ¯deno, u stvari je postalo
pobjednik’. Njegov duh je zavladao crkvom. Njegova nauka, cere-
monije i sujevjerje uvukli su se u vjeru i bogosluženje onih koji su
se smatrali Kristovim sljedbenicima.
Ovaj kompromis izme ¯du neznaboštva i krš´canstva imao je za
posljedicu pojavljivanje “ˇcovjeka bezakonja”, koji % u proroˇcans-
tvu predskazan kao onaj koji ´ce se protiviti i uzdizati nad Bogom.
Ovaj ogromni sistem lažne religije je remek-djelo sotonske sile,
[42]
—
spomenik njegovih nastojanja da sjedne na prijesto i da upravlja
zemljom po svojoj voli i.
35
