384
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Cijelo se nebo radovalo što odsjajuje Stvoriteljevu slavu i objav-
ljuju njegovu pravdu. I dok je Bog na ovaj naˇcin bio poštovan, svuda
su vladali mir i radost. Ali jedan ton nesklada poremetio je nebesku
harmoniju. Uzdizanje samoga sebe i služba sebi, što je u suprotnosti
sa Stvoriteljevim planom, probudio je mraˇcna predosje´canja kod
an ¯dela kojima je proslavljanje Boga bila najviša dužnost. Nebeski
savjet je raspravljao sa Luciferom. Božji Sin mu je ukazao na veli-
ˇcinu, dobrotu i pravednost Stvoriteljevu i na svetu i nepromjenljivu
prirodu njegovog zakona. Sam Bog je utvrdio red na nebu, a Lucifer
bi odstu-panjem od njega prezreo svoga Stvoritelja i sam sebe sur-
vao u propast. Ali opomena, uˇcinjena jedino iz neizmjerne ljubavi i
milosr ¯da, izazvala je još više duh protivljenja. Lucifer je dopustio
da njime zavlada zavist prema Kristu, i postajao je sve uporniji.
Ponosan na svoju slavu, on je težio za prevlaš´cu. Visoke ˇcasti
koje su Luciferu bile ukazivane nije on cijenio kao Božji dar, i one
nisu u njemu probudile zahvalnost prema Stvoritelju. On se hvalio
svojom slavom i uzvišenim položajem, i težio je da se izjednaˇci sa
Bogom. Nebeske ˇcete su ga voljele i poštovale. An ¯deli su se radovali
što su mogli izvršavati njegove naredbe, a on je više od svih bio
obdaren mudroš´cu i slavom. Ipak, Božji Sin bio je priznat kao vladar
neba, silom i vlaš´cu jednak sa Ocem. Krist je uˇcestvovao u svim
savjetovanjima sa Ocem, dok Luciferu nije bilo dozvoljeno da bude
upu´cen u sve Božje namjere. Ovaj mo´cni an ¯deo se pitao: zašto da
Krist ima vrhovnu vlast? Zašto da ga poštuje i Lucifer?
Napustivši svoje mjesto u neposrednoj Božjoj blizini, Lucifer je
otišao me ¯du an ¯dele da sije duh nezadovoljstva. Vrše´ci svoj posao
potajno, i kriju´ci svoje prave namjere pod izgledom strahopoštovanja
prema Bogu, trudio se da izazove nezadovoljstvo prema zakonima
po kojima se upravljaju sva nebeska bi´ca. Tvrdio je da su oni ne-
potrebno ograniˇcenje. Sotona je dokazivao da an ¯deli, pošto su po
prirodi sveti, treba da slušaju glas svoje vlastite volje. Težio je da u
njima izazove sauˇceš´ce prema sebi, prikazuju´ci sve tako da je Bog
[403]
nepravedno postupao sa njime time što je Kristu ukazao najvišu ˇcast.
Tvrdio je da traže´ci ve´cu vlast i ˇcast ne ide za uzvišenjem samoga
sebe, nego ho´ce da osigura slobodu svim stanovnicima neba, da bi
time mogli posti´ci viši stupanj života.
Bog je u svom velikom milosr ¯du Lucifera dugo trpio. Nije ga
odmah uklonio sa njegovog visokog položaja kada je poˇceo da