370
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
tako isto i krš´cani moraju da znaju da na prijestolu svemira sjedi
Bog ˇciji je karakter dostojan hvale i podražavanja. Rodovi njegovog
Duha, ˇcistota i svetost njegovog karaktera otkrit ´ce se u njegovim
svjedocima.
U poslanici Kološanima Pavao opisuje bogate blagoslove koji
su obe´cani Božjoj djeci: “Toga radi... ne prestajemo za vas moliti
se Bogu i iskati da se ispunite poznavanjem volje njegove u svakoj
premudrosti i razumu duhovnome, da živite pristojno Bogu na svako
uga ¯danje i u svakome dobrom djelu da budete plodni, i da rastete u
poznanju Božjemu, jaˇcaju´ci svakom snagom po sili slave njegove, i
u svakom trpljenju i dugom podnošenju s radoš´cu.” Kološanima 1,
9-11.
Pavao ponovo piše o svojoj želji da bra´ca u Efezu sasvim upoz-
naju uzvišenost krš´canskih preimu´cstava. Najjasnijim izrazima ot-
kriva im divnu mo´c i saznanje koje bi mogli imati kao sinovi i k´ceri
Svevišnjega. Njihovo je preimu´cstvo da se mogu utvrditi “Duhom
njegovim za unutrašnjeg ˇcovjeka”, da budu “ukorijenjeni i uteme-
ljeni u ljubavi” da bi mogli “razumjeti sa svima svetima šta je širina
i dužina i dubina i visina, i poznati pretežniju od razuma ljubav Kris-
tovu.” Apostolova molitva dostiže vrhunac preimu´cstva kad se moli:
“
Da se ispunite svakom puninom Božjom”. Efežanima 3, 16-19.
Ovdje nam se pokazuje uzvišeni cilj, koji i mi možemo pos-
ti´ci vjerom u obe´canja našeg nebeskog Oca ako ispunimo od njega
postavljene zahtjeve. Kristovom zaslugom imamo pristup prijestolu
neizmjerne Sile. “Koji dakle svoga Sina ne poštedje, nego ga predade
za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?” Rimljanima
8, 32.
Otac je dao svome Sinu svoga Duha bez mjere, i mi možemo
biti uˇcesnici njegove punine. Isus veli: beski Otac ne želi da uvijek
[388]
osje´camo da smo pod osu ¯denjem i u tami. Nije dokaz prave poniz-
nosti ako hodamo spuštene glave, a srce nam je ispunjeno mislima
o sebi. Možemo do´ci Isusu da nas On oˇcisti; tada ´cemo biti bez
stida i grižnje savjesti pred zakonom. “Nikakva sad nema osu ¯denja
onima koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.”
(
Rimljanima 8, 1.)
Isusovom zaslugom otpali Adamovi sinovi postaju “djeca
Božja”. “Jer i onaj koji posve´cuje, i oni koji se posve´cuju, svi su od
jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih bra´com.” Jevrejima
2, 11.
Život krš´canina treba da je život vjere, pobjede i radosti u
