318
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
mazanik bude pogubljen. Tri i po godine poslije svoga krštenja,
u prolje´ce 31. godine, Krist je bio razapet. Sedamdeset nedelja ili
490
godina trebalo je da pripadaju naroˇcito Jevrejima. Na kraju
ovog proroˇckog vremena je ovaj narod zapeˇcatio svoje odbaciva-
nje Krista progonstvom njegovih uˇcenika, i apostoli su 34. godine
poslije Krista poˇceli propovijedati mnogobošcima. Pošto je isteklo
prvih 490 od 2300 godina, preostalo je još 1810 godina. “Tada ´ce
se”, prema rijeˇcima an ¯dela, “svetinja oˇcistiti”. Sve što je navedeno u
proroˇcanstvu, ispunilo se taˇcno u odre ¯deno vrijeme.
U ovome izraˇcunavanju bilo je sve jasno i skladno, samo nisu
mogli da uvide da li se ispunio neki doga ¯daj koji bi znaˇcio oˇciš-
´cenje svetinje, što je trebalo da se dogodi 1844. godine. Pobijati
da proroˇcki dani istiˇcu 1844. godine znaˇcilo bi unositi zabunu u
cijelo pitanje i napustiti stanovište koje se temeljilo na nesumnjivim
ispunjenjima proroˇcanstava.
Ali Bog je vodio svoj narod u velikom adventnom pokretu; nje-
gova sila i slava pratila je ovo djelo, i On nije htio dopustiti da se ona
završi u tami i razoˇcaranju i da se ozloglasi kao lažno i fanatiˇcko uz-
bu ¯denje. On nije mogao dopustiti da se na njegovu Rijeˇc sumnja i da
se ona smatra nesigurnom. Iako su mnogi napustili svoje ranije raˇcu-
nanje proroˇckih vremena i porekli ispravnost pokreta zasnovanog na
njemu, bilo je i takvih koji nisu bili voljni da napuste one taˇcke vjere
i iskustva koja su bila potkrepljena Svetim pismom i svjedoˇcanstvom
Božjeg Duha. Vjerovali su da su u svome prouˇcavanju proroˇcanstava
prihvatili zdrava naˇcela tumaˇcenja i da je njihova dužnost da ˇcvrsto
drže do sada usvojene istine i da nastave sa biblijskim istraživanjima.
Sa ozbiljnom molitvom ponovo su ispitivali svoj stav i prouˇcavali
Sveto pismo da bi otkrili svoju pogrešku. Pošto nisu mogli u svome
raˇcunanju proroˇckih vremena da prona ¯du greške, poˇceli su da dublje
ispituju predmet svetinje.
Ovim istraživanjem su došli do zakljuˇcka da nema biblijskih
dokaza koji bi potkrepili op´ce mišljenje da je zemlja svetinja. Ali u
Bibliji su našli potpuno razjašnjenje pitanja svetinje, njene prirode,
mjesta i službe u njoj; a svjedoˇcanstvo Svetoga pisma bilo je tako
[334]
jasno i opširno da je bila iskljuˇcena svaka daljnja sumnja. Pavao
kaže u poslanici Jevrejima: “Imao je, istina, i prvi zavjet pravila za
službu Božju i svetinju zemaljsku. Jer skini ja bješe naˇcinjena prva
u kojoj bijaše svije´cnjak, sto i postavljeni hljebovi, što se zove sveti-
