Ispunjena proroˇcanstva
307
smetnje. Tako je bilo u Pavlovim danima. Gdje god je apostol os-
novao crkvu, bili su neki koji su tvrdili da prihva´caju vjeru, a ipak
su unosili u nju lažnu nauku koja, da je bila prihva´cena, potisla
bi ljubav prema istini. I Luter je imao velikih teško´ca i neprilika
zbog postupanja fanatika koji su tvrdili da Bog govori neposredno
preko njih. Oni su svoja liˇcna mišljenja i shvatanja stavili iznad
svjedoˇcanstva Svetoga pisma. Mnogi kojima je nedostajala vjera i
iskustvo, ali koji su o sebi imali visoko mišljenje, voljeli su da ˇcuju
i propovijedaju nešto novo, bili su obmanuti uˇcenjem ovih novih
uˇcitelja i udružili su se sa sotonskim oru ¯dima da sruše ono što je
Luter, podstreknut od Boga, sagradio. Oba brata Veslej, i drugi koji
su svojim utjecajem i vjerom bili svijetu od velikog blagoslova,
nailazili su na svakom koraku na sotoninu zlobu, koja je pretjerano
revne, nestalne i neposve´cene gurala u svaki mogu´ci fanatizam.
Vilijam Miler nije bio naklonjen ovim utjecajima koji su vodili
fanatizmu. On je, kao i Luter, izjavio da svaki duh treba da bude
okušan Božjom Rijeˇci. “Sotona”, rekao je Miler, “ima u naše vrijeme
nad nekima veliku mo´c. A kako ´cemo znati ˇcijeg su oni duha? Biblija
odgovara: Po rodovima njihovim poznat ´cete ih ... Mnogi duhovi su
izišli u svijet, i nama je nare ¯deno da kušamo duhove. Duh koji nas ne
upu´cuje da živimo trijezveno, pravedno i pobožno, nije Kristov Duh.
Sve sam više osvjedoˇcen da je sotona umiješan u ove divlje pokrete.
Mnogi me ¯du nama koji tvrde da su potpuno posve´ceni povode se
za ljudskim obiˇcajima i oˇcevidno ne znaju o istini više od onih koji
se ne hvale poznavanjem istine.
“
Duh zablude nas odvra´ca od
istine, a Božji Duh nas vodi u istinu. Ali, vi kažete, ˇcovjek može biti
u zabludi, i misliti da ima istinu. Šta onda? Na to odgovaramo: Duh
i Božja Rijeˇc se slažu. Ako ˇcovjek prosu ¯duje sebe po Božjoj Rijeˇci, i
ako je u potpunoj suglasnosti sa cijelom Rijeˇci, onda mora vjerovati
da ima istinu. Ali ako na ¯de da duh koji ga vodi nije u suglasnost
sa duhom ˇcitavoga Božjeg zakona ili Božjom knjigom, onda treba
da je oprezan da ne bi bio uhva´cen u sotoninu zamku.
“
Cesto
sam bio više uvjeren u neˇciju unutrašnju pobožnost kada sam vidio
suzne oˇci, vlažne obraze i rijeˇci kajanja, nego kad sam ˇcuo buˇcno
hvalisanje ovih takozvanih krš´cana.
[323]
U vrijeme reformacije stavljali su njeni neprijatelji sva zla fa-
natizma na teret upravo onih koji su se fanatizmu najenergiˇcnije
protivili. Sliˇcno su ˇcinili i protivnici adventnog pokreta. Nisu se za-
