282
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
godina od onoga koji je kasnije prihvatio Miler.
Bengel ovi spisi su se proširili po cijelom krš´canskom svijetu.
U njegovoj državi, Virtembergu, a donekle i u drugim dijelovima
Njemaˇcke, bili su ve´c priliˇcno prihva´ceni njegovi pogledi o proro-
ˇcanstvima. Pokret se poslije njegove smrti i dalje širio, i adventna
vijest se ˇcula u Njemaˇckoj u isto vrijeme kad je i u drugim zemljama
skrenula na sebe pažnju. Još ranije su neki vjerni otišli u Rusiju, i
ondje osnovali kolonije, i vjera u skori Kristov dolazak još uvijek se
ˇcuva u njemaˇckim crkvama ove zemlje.
U Francuskoj i Švicarskoj je tako ¯de zasjalo vidjelo. U Zenevi,
gdje su Farel i Kalvin raširili istinu reformacije, propovijedao je
Gosen vijest o drugom Kristovom dolasku. Dok je još studirao na
univerzitetu, na Gosena je utjecao duh raci,onalizma, koji je u drugoj
polovini osamnaestog i u poˇcetku devetnaestog vijeka vladao u
cijeloj Evropi, i kad je stupio u propovjedniˇcku službu bio je ne samo
neupu´cen u pravu vjeru nego je i naginjao sumnji. U svojoj mladosti
rado je studirao proroˇcanstva. ˇCitaju´ci Rolenovu “Historiju staroga
vijeka”, nj,egova je pažnja bila skrenuta na drugu glavu Danijelovu.
Bio je iznena ¯den ˇcudnovatom taˇcnoš´cu kojom su se proroˇcanstva
ispunila, kako se to vidjelo iz prikaza ovog historiˇcara. Tu se nalazilo
svjedoˇcanstvo o božanskom nadahnu´cu Svetoga pisma, koje mu je u
raznim opasnostima kasnijih godina služilo kao lenger. Više se nije
mogao zadovoljiti naukom racionalizma i, prouˇcavaju´ci Bibliju i
traže´ci jasnije vidjelo, stekao je poslije nekog vremena ˇcvrstu vjeru.
Kad je nastavio da prouˇcava proroˇcanstva, uvjerio se da je dola-
zak Gospodnji blizu. Pod utiskom sveˇcanosti i važnosti ove velike
istine, želio je da je iznese pred narod. Ali vjerovanje, rašireno u na-
rodu, da su Danijelova proroˇcanstva tajna, i da se ne mogu razumjeti,
bilo je velika smetnja u ostvareni u njegove namjere. Napokon je
odluˇcio — kao što je prije njega uˇcinio Farel kada je Zenevi donio
evan ¯delje — da poˇcne sa djecom preko koje se nadao da ´ce privu´ci i
roditelje.
Govore´ci kasnije o svojoj namjeri u ovom pothvatu, rekao je:
“
Želio bih da to razumijemo ne zbog toga što su ove pouke od malog
znaˇcaja nego, naprotiv, zbog toga što su vrlo važne. Htio sam da ih
pripremim u ovom tako razumljivom obliku i da se pomo´cu njih
obratim djeci. Htio sam da me ˇcuju, a bojao sam se da me ne´ce
ˇcuti ako se obratim najprije odraslima.” “Zato sam odluˇcio da se
[298]
