Jedan ameriˇcki reformator
253
godine poslije Krista. U to vrijeme proroˇcanstvo se ispunilo. Rijeˇc
“
Mesija” znaˇci “Pomazanik” ili “Krist”. U jesen dvadeset i sedme
godine Ivan je krstio Krista, i Krist je primio pomazanje Svetoga
Duha. Apostol Petar svjedoˇci da je Isusa iz Nazareta “Bog pomazao
Svetim Duhom i silom”. Djela 10, 38. I sam Spasitelj govori: “Duh
je Gospodnji na meni, zato me pomaza Bog da objavim radosnu
vijest siromasima.” Luka 4, 18. Poslije svog krštenja pošao je Isus u
Galileju “propovijedaju´ci evan ¯delje o carstvu Božjem, i govore´ci:
ispunilo se vrijeme”. Marko 1, 14. 15.
“
I utvrdit ´ce zavjet s mnogima za nedjelju dana.” “Nedjelja”, o
kojoj je ovdje rijeˇc, jeste posljednja nedjelja u vremenskom odsjeku
od sedamdeset nedjelja; to je posljednjih sedam godina vremenskog
odsjeka odre ¯denog Jevrejima. U to vrijeme, koje se proteže od 27. do
34.
godine poslije Krista, Isus je najprije liˇcno, a zatim preko svojih
uˇcenika slao evan ¯deoski poziv naroˇcito Jevrejima. Kad su apostoli
pošli da objave radosnu vijest o carstvu, Isus im je dao uputstvo:
“
Na put neznabožaˇcki ne idite, i u grad samari´canski ne ulazite; nego
idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Matej 10, 5. 6.
“
A u polovini nedjelje ukinut ´ce žrtvu i prinos.” Godine 31.
poslije Krista, tri i po godine nakon svog krštenja, Spasitelj je bio
razapet. Sa velikom žrtvom, prinijetom na Golgoti, završio se period
prinošenja žrtava, koje su u toku od ˇcetiri tisu´ce godina ukazivale
na budu´ce Božje Jagnje. Sada je sjenka postala stvarnost, i zato je
trebalo da prestanu sve žrtve i prinosi ceremonijalnog zakona.
Sedamdeset nedjelja, ili 490 godina, odre ¯denih Jevrejima, istiˇcu,
kao što smo vidjeli, 34. godine poslije Krista. U to vrijeme, odlukom
jevrejskog Sinedriona, ovaj je narod konaˇcno odbacio evan ¯delje ka-
menovanjem Stjepana i progonjenjem. Kristovih sljedbenika. Otada
se vijest spasenja nije više ograniˇcavala na izabrani narod, ve´c se
poˇcela objavljivati cijelom svijetu. Uˇcenici, koji su zbog progonstva
morali pobje´ci iz Jeruzalema, “prolazili su propovijedaju´ci rijeˇc”.
“
Filip, spavši u grad samarijanski, propovijedaše im Krista.” Petar,
vo ¯den od Boga, otkrio je evan ¯delje kapetanu iz Cezareje, pobožnom
[269]
[270]
Korneliju; a revni Pavao, koji je bio pridobijen za Kristovu vjeru,
dobio je nalog da odnese radosnu vijest “daleko neznabošcima”.
(
Djela 8, 4. 5; 22, 21.)
Tako se svaki dio ovog velikog proroˇcanstva jasno ispunio. Se-
damdeset godina, koje su bez ikakve sumnje otpoˇcele 457. godine
