Poglavlje 15.—Biblija i francuska revolucija
U šesnaestom vijeku je reformacija, koja je dala narodu Bibliju,
nastojala da u ¯de u sve evropske zemlje. Neki narodi ra-dosno su
je pozdravili kao nebeskog vjesnika. U drugim zemljama uspjelo
je papstvu da joj u znatnoj mjeri sprijeˇci ulazak; tako je ondje
svjetlost biblijskog poznanja, s njenim blagoslovenim utjecajem, bila
gotovo sasvim iskljuˇcena. U ove posljednje spada i Francuska, gdje
je svjetlost u poˇcetku ušla, ali ju je tama koja je tu vladala ugušila.
Vjekovima su se istina i laž borile za prevlast. Konaˇcno je pobijedilo
zlo, i nebeska istina je bila protjerana. “A ovo je sud: svjetlost do ¯de
na svijet, ali ljudima omilje ve´cma tama nego svjetlost.” Ivan 3, 19.
Cio narod je morao žnjeti posljedice svoga izbora. Mo´cna sila Božje
zaštite napustila je narod koji je prezreo njegov dar milosti. Bog
je dopustio da zlo sazre, i cio svijet je vidio posljedice hotimiˇcnog
odbacivanja istine.
Borba koja se u Francuskoj vjekovima vodila protiv Biblije
dostigla je vrhunac u prizorima revolucije. Ovaj strašni prevrat bio
je neizbježna posljedica uguši van ja Božje rijeˇci od strane Rima.
(
Vidi Hist. dodatak). On je predstavljao svršetak papske politike,
neminovni rezultat hiljadugodišnjeg uˇcenja rimske crkve. Proroci
su prorekli da ´ce papstvo za vrijeme svoje prevlasti zabranjivati
ˇcitanje Svetog pisma, a Ot-krivenje spominje užasne posljedice koje
´ce pogoditi naroˇcito Francusku zbog vlasti “ˇcovjeka bezakonja”.
An ¯deo Gospodnji je rekao: “I grad sveti gazit ´ce ˇcetrdeset i dva
mjeseca. I dat ´cu dvojici svojih svjedoka, i proricat ´ce tisu´cu dvjesta
i šezdeset dana obuˇceni u vre´ce.. . I kad svrše svjedoˇcanstvo svoje,
onda ´ce zvijer što izlazi iz bezdana uˇciniti s njima rat, i pobijedit ´ce
ih, i ubit ´ce ih. I tjelesa njihova ostavit ´ce na ulici grada velikoga,
koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi...
I koji žive na zemlji obradovat ´ce se i razveselit ´ce se za njih, i slat
[220]
´ce darove jedan drugome, jer ova dva proroka muˇciše one što žive
na zemlji i poslije tri dana i po duh života od Boga u ¯de u njih; i staše
205
