140
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
njima u Baden. Ovi, da ne bi izazvali sumnju stražara na gradskim
vratima, nosili su na glavama košare s pili´cima, i tako su nesmetano
ulazili u grad.
Na ovaj naˇcin se Cvingli borio sa svojim lukavim neprijateljima.
“
On je više radio”, veli Mikonije, “svojim razmišljanjem, svojim
neprospavanim no´cima, svojim savjetima i uputstvima nego da je
liˇcno bio prisutan na raspravi usred svojih neprijatelja.
Papine pristalice, naduti sigurnoš´cu u pobjedu, došli su u Baden
u svojim najljepšim haljinama i sa najsjajnijim nakitima. Živjeli su
raskošno; hranili su se biranom i obilatom hranom; njihovi su stolovi
bili puni najskupocjeniji! poslastica i najbiranijih vina. Teret svojih
crkvenih dužnosti olakšavali su zabavama i gozbama. Reformatori
su pružali sasvim suprotnu sliku. Svojom jednostavnom vanjštinom
izgledali su narodu nešto bolji od prosjaka, a njihova skromna hrana
bila je sliˇcna hrani asketa. Doma´cin, kod koga je Ekolampad stano-
vao, uhodio je svoga gosta u njegovoj sobi i uvijek ga je zati- cao
[152]
pri prouˇcavanju Biblije i molitve, te je izvijestio s ˇcu ¯denjem, da je
“
taj heretik vrlo pobožan.”
Pri otvaranju konferencije, “Ek se oholo popeo na sjajno oki´cenu
govornicu, dok je ponizni Ekolampad, jednostavno odjeven, morao
zauzeti mjesto nasuprot svom oholom protivniku na jednoj prostoj
stolici.
Ek je imao zvonak glas i neograniˇcenu sigurnost. Zlato i
slava po ¯dsticali su ga na revnost, a za odbranu vjere oˇcekivao je da
bude nagra ¯den lijepom nagradom. Kad nije imao dovoljno dokaza,
služio se pogrdama i ˇcak kletvama.
Ekolampad, po prirodi uzdržljiv i skroman, dugo je oklijevao da
uzme uˇceš´ca u raspravi, ali kad se odluˇcio da. progovori, unaprijed
je dao sveˇcanu izjavu: “Ja za pravilo vjere priznajem samo Božju
Rijeˇc.” Blag i uˇctiv, on se pokazao tako ¯der uˇcen i odluˇcan. Dok su
se branitelji crkve stalno pozivali na crkvene obiˇcaje, reformator se
ˇcvrsto držao Svetog pisma. “Obiˇcaji”, rekao je on, “nemaju važnosti
u Švicarskoj, osim ako su u skladu sa ustavom; a u pitanju vjere je
Biblija naš ustav.”
Razlika izme ¯du dvojice govornika nije ostala bez uˇcinka. Mirno
i jasno reformatorovo dokazivanje, njegov ljubazan i skroman naˇcin
izlaganja zadobili su slušaoce koji isu sa negodovanjem odbacili
ohola i hvalisava Ekova tvr ¯denja.
