Luter se odvaja od Rima
101
Kad su se protivnici pozivali na obiˇcaje ili na tradiciju, na izjave
i na vlast pape, Luter je odgovarao pozivaju´ci se na. Pismo, jedino na
Pismo. Tu je našao dokaze koji se nisu mogli pobiti; zato su robovi
formalizma i praznovjerja tražili njegovu. krv, kao što su Jevreji
tražili Kristovu krv. “On je heretik!” — vikali su revnitelji Rima.
“
Dozvoliti takvom heretiku da živi jedan sat duže jeste najve´ca izdaja
protiv crkve. Neka seodmah podigne lomaˇca za njega!
Ali, Luter
nije postao plijen njihovog gnjeva, Bog mu je odredio djelo koje je
trebao da svrši, i poslao je nebeske an ¯dele da ga štite. Mnogi, pak,
koji su od Lutera primili dragocjenu svjetlost, postali su predmet
sotoninog gnjeva, i zbog istine su hrabro podnijeli stradanja i smrt.
Luterova je nauka u cijeloj Njemaˇckoj privlaˇcila pažnju misaonih
ljudi. Iz njegovih propovijedi i spisa izvirali su zraci svjetlosti koji
su probudili i rasvijetlili mnoga srca. Živa vjera zamijenila je mrtvi
[112]
formalizam, u kome je crkva tako dugo drijemala. Narod je sve više
napuštao praznovjerje Rima. Oborene su predrasude. Božja rijeˇc,
kojom je Luter kušao svaku nauku i svako tvr ¯denje, bila je maˇc cštar
sa obje strane, koji je sebi krˇcio put u ljudska srca. Svuda se opažalo
probu ¯denje i želja za duhovnim napretkom. Svuda se osje´cala takva
glad i že ¯d za pravdom kao nikada ranije. Oˇci naroda, tako dugo
upravljane na ljudske obrede i zemaljske posrednike, obratile su se
sada, u pokajanju i vjeri, na Krista, i to Krista razapetoga.
Ovo veliko Interesovanje za nauku spasenja još je više probudilo
strah papskih predstavnika. Luter je primio poziv da do ¯de u Rim, da
tamo odgovara na optužbe zbog krivovjerja. Ovaj je nalog veoma
uplašio njegove prijatelje. Oni su vrlo dobro znali kakva mu opas-
nost prijeti u tom pokvarenom gradu, koji je ve´c bio pijan od krvi
Kristovih muˇcenika. Zato su se protivili njegovom odlasku u Rim,
traže´ci da bude saslušan u Njemaˇckoj.
Ovaj je prijedlog bio napokon prihva´cen, i papa je imenovao jed-
nog legata koji ´ce predsjedavati raspravi. U uputstvima koja je papa
dao svom predstavniku bilo je istaknuto da je Luter ve´c proglašen
heretikom. Legatu je zato nare ¯deno “da ga progoni i bez odlaganja
prisili na pokornost”. Ako bi Luter ostao uporan, i papin izaslanik ne
bi mogao da ga zadrži u svojoj vlasti, bio je ovlaš´cen “da ga progoni
u svim krajevima Njemaˇcke; i da prokune i iskljuˇci sve one koji bi
mu ostali privrženi”
I dalje, da bi potpuno iskorijenio ovu zaraznu
jeres, papa je svome izaslaniku dao uputstva da, izuzev cara, iskljuˇci
